Rado je poklanjao svoju fotografiju, a Churchillu je dao najbolju rakiju PDF Ispis E-mail
Administrator   
Tuesday, 08 December 2009

ImageAmeričkoj glumačkoj divi Elizabeth Taylor poklonio je veliku lutku od pola metra u narodnoj nošnji Šumadije. Shirley Temple i glumac Kirk Douglas dobili su njegovu fotografiju u srebrnom okviru, a supruga Kirka Douglasa kući je otišla s uokvirenom fotografijom drugarice Jovanke. Sophia Loren dobila je staklene čaše u obliku čizama, američki predsjednik John Kennedy Kršinićevu skulpturu, rumunjski diktator Ceauscescu kinoprojektor za 16-milimetarski film i silne sanduke alkoholnog pića. Vođi palestinskog oslobodilačkog pokreta Jaseru Arafatu darovao je zlatni sat, prvoj dami Amerike Patriziji Nixon pašku čipku, marokanskom kralju Hasanu II. deset litara kolonjske vode, pukovniku Gadafiju set lovačkog oružja, Churchillu deset litara najbolje šljivovice, a svom velikom prijatelju egipatskom predsjedniku Nasseru uz pušku s dvije cijevi i radioaparat, spakirao je 50 kilograma jabuka, 34 kilograma krušaka, 15 kilograma oraha, 9 kilograma suhih šljiva i 16 kilograma lješnjaka.

 

Nasserovim sinovima Khalidu i Hakimu darovao je “dječačke bicikle sarajevske tvornice Pretis”, gumenu žabu za kupanje, mali čamac od polivinila, gumenu loptu, zlatni sat, portabl televizor i dvije Kraševe bonbonijere.

 

Eksponati u Muzeju

 

Josip Broz Tito, kontroverzni doživotni predsjednik bivše države, socijalistički car, veliki ženskar, građanin svijeta, diktator i kako ga sve nisu nazivali, od svjetskog je elitnog društvanca za života dobio silne darove. Među stotinama tisuća predmeta našlo se tu antičkih eksponata, vaza od alabastera iz egipatskih piramida, pa zlatno sedlo za deve, silne egzotične životinje, umjetnine, zbirke oružja, kamenje s Mjeseca, ključevi grada ... Lista je nepregledna, ondašnji mediji većinu su zabilježili.

 

- Pisalo se naveliko što je dobivao, međutim, oduvijek me kopkalo što je on davao svojim gostima, visokim državnicima i njihovim obiteljima. O tome se uglavnom šutjelo. Kasnije sam saznao da se darivanje odvijalo u intimnoj atmosferi. To su mi rekli Titovi ljudi iz pratnje i njegovi fotografi - tumači nam naš domaćin Momo Cvijović, arheolog i dugogodišnji kustos Muzeja istorije Jugoslavije dok sjedimo u njegovu uredu na Dedinju, rezidencijalnoj četvrti Beograda, podno prilično opustjele Kuće cvijeća.

 

Do nogu nam teške tamnocrvene kartonske kutije, nakrcane pedantno složenim karticama na kojima su “tete” iz Kancelarije za darove maršala Jugoslavije na starim pisaćim mašinama Olimpija uredno natipkale ime i prezime gosta, datum posjeta, državu iz koje dolazi i Titove darove.

- Za ove me kutije veže zgodna anegdota - lupka Cvijović prstima po kartonskom poklopcu. - 2001. oformila se komisija Muzeja koja je trebala prikupiti vrijedne predmete iz Titove privatne rezidencije u Užičkoj na broju jedanaest. Još 1997. u nju se uselio Milošević i pola predmeta završilo je kojegdje. Potom je 1999. vila bombardirana, danas psi i mačke tumaraju njezinim ruševinama. Većina materijala, srećom, već je bila prebačena u Muzej, primjerice 140.000 Titovih fotografija - nastavlja Cvijović.

 

Kutije umalo bačene

 

- Popisujemo tako predmete i ugledam pred ulaznim vratima četiri velike crvene kutije. Iznijeli ih radnici da ih bace. Otvorim i imam što vidjeti: 4397 kartica uredno složenih po zemljama s pedantnim popisom što je Tito poklonio svojim gostima od 1953. do 1980. godine. Istog sam trenutka znao da ću napraviti izložbu o ovoj tematici - vatreno će Cvijović, tumačeći kako je ljudski rod upravo darovima počeo svoju civilizacijsku povijest.

 

Prstima prelazimo po žućkastim karticama, neke su stare više od pola stoljeća. Satovi, čipke, vaze, čaše, gramofoni, meci, dvogledi, kompleti gramofonskih ploča, zlatne tabakere, aparati za brijanje, boce žestokog pića, zlatnici, portabl televizori... nemoguće je nabrojiti što su sve dobivali kraljevi, predsjednici, ministri, glumci, šeici, veleposlanici, a obavezno su dobivale darove i njihove supruge i djeca. Zanimljivo, svjetska se elita često kući vraćala (tek) s uokvirenom fotografijom druga Tita i drugarice Jovanke.

Nagradio i vlakovođu

- Darivao je on sve žive - nastavlja Cvijović. - Frizere, pilote, ljude u osiguranju... Jednom je pri nekom obilasku u Italiji čuo da se vlakovođa zove Tito i odmah mu je dao nekakav dar. Najvrednije stvari dobivali su, dakako, njegovi prijatelji Nasser, Nehru, Hruščov i Brežnjev - objašnjava Cvijović.

 

Pripremajući koncepciju izložbe 2003. godine, sjetio se, kaže, da je egipatski predsjednik Anwar El Sadat svojevremeno Titu poklonio brončani kip egipatskog boga Ozirisa s tragovima pozlate, visok gotovo pola metra. Ta statua datira iz 4. stoljeća prije Krista.

- Gorio sam od znatiželje da na kartončiću vidim što je Tito uzvratio. Kad ono u veljači 1971., među ostalim, Maršal mu šalje 150 kilograma jabuka, 50 kilograma suhih šljiva, 48 litara soka od borovnice i isto toliko soka od ribizla. Dvije godine kasnije šalje mu još 130 kilograma jabuka. Otvoreno ću reći, umrli smo od smijeha. Čovjek mu pokloni preskup, pozlaćen brončani kip boga Ozirisa, a ovaj mu vraća suhe šljive i sok od borovnice. Kao da je usput skoknuo u kvartovski dućan. Da ne povjeruješ! Jednom zgodom to smo prepričavali, duhovito komentirali, a u društvu se zatekao počasni konzul Namibije, inače moj zemljak Crnogorac. Svi se smiju spomenutoj anegdoti, samo on mrtav ozbiljan. ‘Meni to nije smiješno’, kaže. ‘Jabuke i suhe šljive u Africi su na visokoj cijeni, to je afrodizijak. Kilogram stoji više od 50 dolara’. Prevrtim kartoteku, kad stvarno. Svako malo nosa Tito suhe šljive u Afriku nekom generalu ili predsjedniku. Kakav mangup - komentira duhovito kustos Cvijović.

 

Izložbu je, kaže, pripremao sedam mjeseci, a zbog spomenutog fenomena htio ju je vrlo originalno nazvati “Oziris i suhe šljive”, međutim tadašnja direktorica Muzeja Ljiljana Cetinić nije dala svoj blagoslov. Naljutit će se, kaže, egipatski veleposlanik u Beogradu. Cvijović je stoga izložbu nazvao “Do ut des”, što će reći “Dajem da bi ti meni dao”, ime koje, drži kustos, vjerno opisuje filozofiju diplomatskog darivanja.

Izložba je trajala tri mjeseca, neuobičajena, pomalo provokativna, bila je dobro posjećena, a među brojnim znatiželjnicima našao se tu i stanoviti Boško kojeg je cijela priča oduševila te je krenuo kontaktirati ljude koje je Tito darivao ne bi li doznao što se dogodilo s darovima.

- Uspio je doći do sina Nikite Hruščova, koji živi u New Yorku, gdje radi kao inženjer. Odgovori ovaj Bošku da je slika koju je Tito poklonio njegovu ocu, sovjetskom premijeru Hruščovu, nažalost nestala. Požalio se da se država loše ponijela prema obiteljskoj zbirci. I tako se moj Boško, koji inače prodaje tekućinu za pranje automobilskih ‘šoferšajbi’, dopisivao sa sinom predsjednika Hruščova - smije se Cvijović.

 

Neafirmirani umjetnici

 

Cvijović je zabilježio da je Tito darovao 161 sliku i 258 skulptura. Uglavnom je kupovao slike suvremenih autora, mahom srpskih slikara Nikole Graovca i Peđe Milosavljevića, i skulpture hrvatskih kipara Frane Kršinića i Antuna Augustinčića.

Samo tri slike Tito je kupio od tada etabliranih, poznatih umjetnika kao što je bio slikar Pajo Jovanović. Zanimljivo, samo jednu skulpturu od Meštrovića. Riječ je o reljefu “Isus i Samarićanka” koji je dao papi Pavlu VI. To potvrđuje činjenicu da Tito nije rado davao skupe stvari.

- Stari je lisac primao skupe darove, starorimske mozaike i Mjesečevo kamenje, a zauzvrat je poklanjao radove mladih, neafirmiranih umjetnika i igračke od polivinila. U redu, darovao je on i pokoji par konja lipicanera. Tuniški predsjednik Habib Bourgiba dobio je Fiat 1100 - kaže Cvijović.

 

Za Murtićevo ulje 20 tisuća dinara

 

Titova Kancelarija za poklone uredno je čuvala i račune. Među ostalim, nađen je račun iz listopada 1947. koji je Tito platio Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske.

- Ne budi mi lijeno, išao sam kopati po starim brojevima Politike da vidim ondašnje cijene. Sad ćeš se zabezeknuti kako su umjetnici tada živjeli. Dakle, Frano Kršinić za brončanu glavu Ribara dobio je 25 tisuća ondašnjih dinara, Vojin Bakić za ženski akt od bronce 18 tisuća dinara, Vanja Radauš za brončanu skulpturu 40 tisuća dinara, Edo Murtić za ulje na platnu 20 tisuća dinara. Listajući Politiku iz te godine vidim da je trosobni namješteni stan kod Narodne skupštine u Beogradu koštao 120 tisuća dinara. Tri brončane skulpture i eto ti stana, plastično rečeno. Klavir engleske proizvodnje koštao je 17 tisuća, a mjesečna pretplata u studentskoj menzi 750 dinara. Za prodanu sliku mogao se ovaj četiri godine hraniti u menzi. Većina današnjih umjetnika o tome može samo sanjati - širi Cvijović ruke.

 

Sandra Bolanča

 

Jutarnji list 5.12.2009.

 
« Prethodna   Sljedeća »