Nove bajke o Titu PDF Ispis E-mail
Administrator   
Monday, 29 June 2009

ImageNa izmaku je još jedan Titov tjedan. Kao i svake godine oko 25. svibnja, "Dana mladosti", na zapadnom Balkanu upale se stare vatre (anti)titoizma, novine se napune fotografijama Josipa Broza, dok autobusi vikendom hitaju ka Kumrovcu, na još jednu porciju nostalgije i sjete. Tjedan dana prije, u Hrvatskoj su mediji pisali o Bleiburgu i križnom putu, crne košulje putovale su na komemoraciju što je Hrvatski sabor sponzorira na tom austrijskom stratištu, uz tople riječi mržnje dr. Andrije Hebranga, čovjeka kojeg je povijest naučila nevjerojatno malo. Godišnjice smrti Josipa Broza Tita, obilježavaju se još prije spomena na Bleiburg, tako da se taj svibanjski povijesni ciklus (dobrim dijelom i cirkus) vrti u krug jednostavnog beznađa. 

 

Medijsko praćenje tih zbivanja posebna je pak tema, iz koje je zanimljivo izdvojiti nekoliko "ekskluziva" predočenih kako čitateljima u Hrvatskoj, tako i onima u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Jedan zagrebački tjednik tako je, u "Titovom tjednu", objavio pregršt nepoznatih fotografija iz života Josipa Broza, iz njegove fototeke koja se čuva u Beogradu. Fotografija Tita, koji biljarskim štapom lupa po stražnjici Nikitu Hruščova, doista je povijesna pikanterija koju bi tadašnji tabloidi - da ih je bilo u SFRJ-u i SSSR-u - masno platili.


No, pravi je izdavački poduhvat bilo istodobno izdavanje knjige "Tito - Fenomen stoljeća", srbijanskog novinara Pere Simića u Zagrebu i Beogradu. Baš kao i nekada, oko Dana mladosti pojavila se velika, četiristo stranica opširna knjiga o Josipu Brozu, sa znamenitim crtežom (nepotpisanog) Božidara Jakca na naslovnici. Najavljena kao još jedna konačna istina o Titu, bazirana na dokumentima, Simićeva knjiga je, kad se pročita, samo još jedna zbirka priča o Josipu Brozu, namijenjena svima koje zanima nacionalna povijest u posljednjih stotinjak godina. U knjizi se objavljuju neki dokumenti o radu Josipa Broza, te priče koje su o njemu, nekada i nekome, rekli Titovi suradnici, suborci, (ne)prijatelji, čuvari i posjetitelji. Pisana laganim stilom beogradskih "Večernjih novosti", u kojima je autor Pero Simić radio 35 godina, nova knjiga o Titu jednostavna je ljetna razbibriga, knjiga za plažu, ali nikako kvalitetna publicistika ili stručna povijesna monografija. Ona se posve uklapa u niz recentnih petparačkih djela o Brozovu životu, poput knjiga o svim njegovim ženama ili zbirke viceva o Titu. Simićeva knjiga ima pretenzije da bude važna, ali i predrasude beogradske čaršije. Na svoj je način kritična, no ne odbija titoiste da je čitaju, baš kao što je sklona ponavljanju stare teze srbijanskih medija da je Tito, naročito, mrzio Srbiju. Knjiga "Tito - Fenomen stoljeća" ipak nema kvalitetu "Dece komunizma", Milomira Marića, koji je o ubojicama Kominterne pisao kao o filmskim likovima, a ni intrigantnost novije "Titove posljednje ispovijesti" riječkog novinara Vjenceslava Cenčića. Vještina njezina pisanja daleko je biografija koje je pisao Vladimir Dedijer, čak i od tračerskih "Novih priloga". Knjiga nije ni udvornička, kao zabavne storije iz Titova života Zvonka Štaubringera, a ne sadrži ni prave bajke o pokojnom maršalu, kakve su se masovno čitale u "Knjizi o Titu" France Bevka.


Doista, iako se opširno bavi Titovom mladošću, Simić ne spominje ni psa Polaka, ni kuhanje svinjske glave, no ipak odgovara na pitanje iz Bevkove knjige i pričice "Što radi maršal Tito od jutra od mraka?" Po tim novim bajkama, on ne budi, kao kod Bevka, "pospance što ribaju nosove po jastucima" do kasna jutra, nego mulja, krade, vara i organizira ubojstva prijatelja i neprijatelja. I tako 88 godina. Uz pomoć "ruskih arhiva", sugovornika i predrasuda, nastala je opširna, kiosk-knjiga koja se bazira na pričicama i tračevima iz svakog razdoblja Titova života. Sakupivši velik broj informacija, autor ih je poredao kronološki, bez ikakva napora da napravi sinteza ili prava autorska, biografska knjiga o Titu, kakva je ona, primjerice, Jaspera Ridleya. Dobili smo, jeftino, ukoričeni feljton u stilu "Večernjih novosti", dok su nam promotori obećavali prave novosti i kvalitetno štivo.


U tom patchworku Titova lika i djela, može se, primjerice, pročitati kako on borio, protiv Srbije, u bitkama na Ceru i Kolubari u Prvom svjetskom ratu, da je njegova prva žena, Pelagija Belousova, imala četrnaest godina kad se udala, te da je ostao dužan za stanarinu nekom stanonajmcu u Bakru. S istom dozom ozbiljnosti, tvrdi se kako je Broz "otkucavao" svoje komunističke sudrugove oficirima NKVD-a, koji su, zbog njega, smaknuli i samog šefa ju-partije, Milana Gorkića. Navodi se i teza da je Tito možda ubijen u Drvaru, ali i da je bio Poljak, Rus, Židov, Slovenac i možda, doista, Hrvat. Tito je, prema izjavi jednog oficira JNA nekom svom prijatelju, koju je Pero Simić načuo i vrijedno zabilježio, naredio pokolj na Bleiburgu, i to kad je bio posve izvan sebe. Jednako uvjerljivo, nova kiosk knjiga o Titu objašnjava partizanske bitke, nesvrstanost, obračun sa Staljinom i druge važnije događaje koji su odredili Jugoslaviju od njezina nastanka do nestanka.


U knjizi je, zapravo, jedino pouzdan njezin naslov - "Tito - Fenomen stoljeća". Simićeva literatura dio je tog fenomena, koji na prostorima bivše Jugoslavije ide od idolatrije, preko idiotizma, do mržnje i kritike svega što s Brozom ima ikakve veze. Čekajući da se Brozom i njegovim (ne)djelima ponovno pozabave stručni i neopterećeni povjesničari, ostaje nam Simićeva knjiga, koju bez grižnje savjesti možemo staviti u ormar postjugoslavenskog publicističkog šunda

 

Piše: Dubravko GRAKALIĆ

 

Glas Istre 29.5.2009.

Zadnja Promjena ( Monday, 29 June 2009 )
 
« Prethodna   Sljedeća »