Pročitajte Tri zadnja saopćenja liječničkog konzilija i Proglas CK SKJ! PDF Ispis E-mail
Administrator   
Thursday, 03 May 2012

ImageU petak 4.5. navršit će se tačno 32 godine od smrti doživotnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Cijela bivša država sa strepnjom je početkom 1980. godine iz dana u dan pratila gotovo svakodnevne izvještaje konzlija liječnika okupljenog u Kliničkom centru u Ljubljani koji su se brinuli o Titovom zdravlju. Na kraju. 4.5.1980. stigla je vijest koja je državu bacila u očaj. Prisjetimo se tri posljednja priopćenja Konzilija liječnika i proglasa CK SKJ i Predsjedništva tadašnje SFRJ izdanog nakon smrti Josipa Broza Tita:

4. svibnja 1980.

Opće stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita vrlo je teško. Nakon kratkotrajnog lakog poboljšanja, danas su se javili znaci izraženije kardiocirkulatorne nestabilnosti. Nastavlja se intenzivno liječenje.
Konzilij liječnika

4. svibnja 1980.

Danas, u ranim popodnevnim satima, stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita ponovo je ušlo u kritičnu fazu. Usprkos svim poduzetim mjerama, kardiocirkulatorna slabost sve je izraženija. Poduzimaju se sve neophodne medicinske mjere.
Konzilij liječnika

Saopćenje liječničkog konzilija

U nedjelju, 4. svibnja 1980. godine, u ranim popodnevnim satima došlo je do daljnjeg teškog pogoršanja općeg zdravstvenog stanja predsjednika Republike Josipa Broza Tita. I pored poduzimanja svih neophodnih medicinskih mjera, postepeno su se gasile sve vitalne funkcije pa je predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza komunista Jugoslavije i vrhovni komandant oružanih snaga SFRJ maršal Jugoslavije Josip Broz Tito, preminuo u 15 05 sati.

Drug Predsjednik bolovao je dugi niz godina od šećerne bolesti. Kao posljedica te bolesti razvile su se teže arterosklerotične promjene na krvnim žilama nogu, živčano-mišićna oštećenja nogu sa smetnjama pri hodu i oštećenje bubrega.

Prvi znaci poremećenog protoka krvi kroz krvne žile lijeve noge pojavili su se potkraj prosinca 1979. godine.

Pošto se, usprkos intenzivnom konzervativnom liječenju, stanje pogoršavalo, izvršena je arteriografija lijeve noge, koja je pokazala da su začepljene površna butna arterija i završni dio potkoljenične arterije.

Uslijed nepovoljnih izgleda za uspjeh rekonstruktivnog operativnog zahvata, odlučeno je da se nastavi s intenzivnom konzervativnom terapijom. O ovome su konzultirana i dva poznata stručnjaka iz inozemstva.

I pored intenzivnog liječenja, pojavili su se znaci prijeteće gangrene.

U ovoj situaciji, kada je amputacija noge postajala neizbježna, odlučeno je, u punoj suglasnosti s drugom Predsjednikom, da se pokuša spašavanje ugrožene noge operativnim zahvatom.

Sredinom siječnja 1980. godine izvršena je planirana operacija koja je dala dobar neposredni rezultat. Međutim, ubrzo zatim došlo je do općih komplikacija u cirkulaciji koje su do te mjere poremetile efekat operacije da je sedam dana kasnije, uz pristanak druga Predsjednika, morala da bude izvršena amputacija lijeve noge.

Drug Predsjednik je obje operacije podnio vrlo dobro. Neposredno poslije druge operacije započeta je rehabilitacija i drug Predsjednik je počeo djelomično da obavlja svoje predsjedničke poslove.

U daljem toku došlo je do potpunog prekida rada bubrega, kao posljedica već ranije spomenutog oštećenja bubrega i nastale infekcije.

Pošto se bubrežna funkcija, uprkos poduzetim mjerama, nije uspostavila, pristupilo se primjeni umjetnog bubrega (hemodijalizi), koja se morala primjenjivati svakodnevno.

U daljem toku bolesti pojavljivale su se brojne komplikacije koje su sve više otežavale stanje zdravlja druga Predsjednika: sepsa, više puta ponovljene upale pluća, poremećaji zgrušavanja krvi s povremenim teškim krvarenjima, prije svega u želucu, crijevima i plućima, a najzad teško oštećenje jetre, praćeno jakom žuticom i komatozno stanje.

Više puta ponavljane teške infekcije i dugotrajna visoka temperatura uz insuficijenciju bubrega, oštećenje jetre, slabosti srca i krvotoka, pored svih terapijskih mjera, dovele su do progresivnog iscrpljenja opće snage Predsjednika, tako da je došlo do postepenog gašenja vitalnih funkcija i fatalnog ishoda.

U liječenju su cijelo vrijeme sudjelovali osobni liječnici druga Predsjednika.

Bio je također angažiran ili povremeno konzultiran veći broj stručnjaka raznih specijalnosti, među kojima su bili stalni konzultanti: prof. dr Ivo Obrez, prof. dr Lud-vik Ravnik, prof. dr Saša Luzar, prof. dr Janez Fetih, prof. dr Vinko Kambič, doc. dr Jože Drinovec, dr Cedo-mir Krstić, dr Jože Videnšek i dr Rado Kveder.

Liječnički konzilij: prof. dr Bogdan Brecelj, prof. dr Mioljub Kičić, prof. dr Miro Košak, prof. dr Stanislav Mahkota, prof. dr Đorđe Popović, prof. dr Jovan Ristić i prof. dr Predrag Lalević.

Osobni liječnici: prim. dr Zvonimir Dittrich, dr Radosav Dragojević, dr Damir Hranilović, dr Mladen Radmilović, dr Milomir Stanković, prim. dr Svetislav Celikić.

 

***

Dana 4. svibnja 1980. u 15,05 sati u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Predsjedništva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Teški bol i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, djevojku i majku.

Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti.

Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i u socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući i sam kao naša najveća povijesna ličnost.

U najsudbonosnijim razdobljima našeg opstanka i razvitka, Tito je smjelo i dostojno nosio proletersku zastavu naše revolucije, ustrajno i dosljedno vezan za sudbinu naroda i čovjeka. Borio se cijelim svojim životom i djelom, živio žarom i humanizmom velikog revolucionarnog pregaoca i narodnog vođe.

Tito nije bio samo vizionar, kritičar i tumač svijeta. On je sagledavao objektivne uvjete i zakonitosti društvenih kretanja, pretvorio velike ideale i misli u akciju milijunskih narodnih masa koje su, s njim na čelu, ostvarile epohalne progresivne društvene preobražaje.

Njegovo revolucionarno djelo bit će za sva vremena upisano u povijest naroda i narodnosti Jugoslavije i u povijest slobodoljubivog čovječanstva.

U narodnooslobodilačkom ratu svaki naš narod i narodnosti borili su se za svoje vlastito nacionalno oslobođenje i za novu Jugoslaviju, slobodnu zajednicu bratskih i ravnopravnih naroda i narodnosti. Sadašnje i buduće generacije neće zaboraviti da je bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti zavjetno opredjeljenje naše revolucije i druga Tita. On se borio protiv politike nacionalnog ugnjetavanja u bivšoj Jugoslaviji. Suprotstavljao se pokušajima razbijanja zemlje. Uvijek je bio čvrsto uvjeren da naši narodi i narodnosti mogu očuvati svoj opstanak i nezavisnost, slobodno i nesmetano izgrađivati socijalističke samoupravne odnose, samo oslanjajući se na socijalističko zajedništvo, solidarnost i uzajamnost. Drug Tito je isticao da nam je zajednički životni interes čuvati i učvršćivati jedinstvo i izgrađivati Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, kao zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti. Znao je da nas na to upućuje sudbinska povezanost, međusobna povijesna bliskost, vjekovna borba protiv stranih zavojevača, osjećanje da svatko mora biti gospodar u svojoj kući.

Rukovodio se marksističkim principima neraskidive povezanosti klasnog i nacionalnog. Nepokolebljivo se borio protiv nacionalizma i šovinizma, netrpeljivosti, dominacije i hegemonije jedne nacije nad drugom. Ustajao je protiv svih pojava unitarizma i separatizma.

Naše čvrsto socijalističko zajedništvo ostvareno kroz borbu i revoluciju trajna je garancija naše budućnosti. Sudbonosno značenje bratstva i jedinstva Tito je uvijek naglašavao kao najveću revolucionarnu tekovinu koju treba čuvati kao zjenicu oka. (…)

Socijalističko samoupravljanje istodobno traži i veliku odgovornost, solidarnost, duboki smisao za zajedništvo, njegovanje i razvijanje kolektivnog rada i odgovornosti. To je jedna od posljednjih poruka koju je ostavio drug Tito. (…)

Narodi i narodnosti Jugoslavije,
radnici, radni ljudi i građani,
pripadnici oružanih snaga, omladino,

u svemu što je Jugoslavija danas, sa čim se ponosimo, što razvijamo i što smo odlučni svim silama braniti – nalazi se Titovo djelo: socijalistička federativna zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti, bratstvo i jedinstvo, socijalističko samoupravljanje, nesvrstanost, naša nezavisnost, napredak i izgradnja naše zemlje, čvrstina naše armije, općenarodna obrana i društvena samozaštita. U svemu se nalazi revolucionarni i stvaralački genij Titov.

Bio je hrabar, postojan, pravedan i čovječan. Svi smo ponosni na Titov historijski lik. Tito nije samo heroj oslobodilačkog rata i neimar socijalističke izgradnje, on je mnogo više – simbol, inspiracija, primjer koji podstiče i hrabri. Tito je nepresušni izvor revolucionarnih nadahnuća.

Komunisti Jugoslavije,

obavezni smo prema Titu, našem i njegovom djelu, prema narodima i narodnostima, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima Jugoslavije, prema progresivnim ljudima i prijateljima širom svijeta, prema historiji!

Samo jedinstvom, pojačanim kolektivnim radom, odgovornošću i punom mobilnošću Saveza komunista možemo ispuniti golemu prazninu koja je smrću druga Tita ostala u našim redovima!

Građani Jugoslavije,

Josip Broz Tito, radnički borac, vojnik revolucije, sin naroda, građanin svijeta, u svojoj punoj revolucionarnoj i ljudskoj mjeri nosio je u srcu radničku klasu, narod i čovjeka.

U našoj domovini, u ovom trenutku svečane tišine, kucaju srca koja je volio i koja ga vole, trepere njegovim zanosom i njegovom općeljudskom plemenitošću.

Čast je pripadati revoluciji i vremenu u kome je djelovao drug Tito, pripadati zajednici koju smo s njim stvarali na bojnom polju i gradili u miru. Čast je pripadati zemlji koju je on tako sjajno predstavljao. Čast je i ponos imati u svojoj povijesti Tita.

Bilo je časno boriti se i živjeti s Titom.

Današnje i buduće generacije, duboko zahvalne drugu Titu, nastavit će njegovo neumrlo djelo.

Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

 

Doznajemo 3.5.2012.

 

Posjetite i  

Facebook page "Titomanija"  

 

Web stranicu "Fildžan viška"

 

Zadnja Promjena ( Thursday, 03 May 2012 )
 
« Prethodna   Sljedeća »