Imao sam čast da Titu budem blizu od malih nogu PDF Ispis E-mail
Administrator   
Thursday, 20 May 2010

ImageIznošenje lijesa bilo je za Tusa zapravo posljednji susret s Josipom Brozom koji je i njemu bio vrhovni komandant. U dosta navrata bio je u njegovu društvu, a to je bio, kako kaže »odnos pažnje i uvažavanja«  Prije 30 godina, 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, umro je jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Njegov sprovod, organiziran četiri dana kasnije u Beogradu bio je najveći skup državnika na nečijem pogrebu dotad. Pogreb je započeo u podne, točno u 12.02 lijesu je prišlo osam generala i admirala koji su lijes iznijeli iz zgrade Skupštine Jugoslavije do lafeta ispred skupštine. Jedan od generala koji su iznijeli lijes s Titom bio je tadašnji načelnik štaba Ratnog zrakoplovstva i Protuzrakoplovne obrane general-potpukovnik Anton Tus, budući prvi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske.

 

 Tri desetljeća nakon tog fascinantnog pogreba general Tus prisjeća se kako je došlo do toga da on bude među tih osam generala i admirala.

– Nitko sa mnom nije posebno razgovarao o tom zadatku. Samo sam određen u tu grupu generala i admirala, a o svemu sam obaviješten napismeno preko kabineta tadašnjeg ministra obrane generala armije Nikole Ljubičića, prisjeća se Tus. Tih osam generala bilo je određeno po ključu. Trebali su biti zastupljeni svi rodovi vojske, a trebalo je pokazati i višenacionalni sastav JNA i njenog zapovjednog vrha.

 

Osim Tusa za taj zadatak bili su određeni još generali Dušan Korać, Dušan Vujanović, Džemil Šarac, Ilija Radaković i Nikola Žutić te admirali Milan Vraneš i Drago Štok.

Protokol pogreba bio je precizno određen, a generali su lijes trebali iznijeti u tri minute. Tus se prisjeća:

– Upute smo dobili u Skupštini, prije samog iznošenja lijesa. Nikakve vježbe nije bilo i nikakvog simuliranja situacije. U malo riječi objašnjeno nam je kako to treba izgledati, a sve su nam objasnili ljudi iz protokola. Upozoreni smo na pažljivo držanje, da držimo korak. Rečeno nam je koja nam je ruta, kuda ćemo ići do lafeta. Naša zadaća je zapravo bila samo u Skupštini i ispred nje.

 

U trenutku kada su u 12.02 u Skupštini prišli lijesu uz odar je bila posljednja počasna straža, a odmah iza kovčega posljednji Titov ađutant kontraadmiral Zvonimir Kostić. Tri minute ranije izneseni su jastučići s odlikovanjima koji su bili uz lijes. Zastava je s lijesa skinuta u 12.01. Tus i njegovih sedam kolega svoj su zadatak završili u 12.05 kada su lijes stavili na lafet. Minutu kasnije zastava je ponovo bila na lijesu, a stražu uz lafet preuzeli su pripadnici Brozove garde. Kolona, praćena Chopinovim posmrtnim maršem, polako je krenula prema Kući cvijeća na Dedinju. Pogreb je potrajao točno 200 minuta.

 

Iznošenje lijesa bilo je za Tusa zapravo posljednji susret s Titom koji je i njemu bio vrhovni komandant. Tus je u dosta navrata bio u njegovu društvu, a to je bio, kako kaže »odnos pažnje i uvažavanja«.

 

Tus je s Titom na razne načine bio povezan desetljećima. U avijaciju se zaljubio još kao dječak.

– Privukla me još iz stripova. U Novi Vinodolski je dolazio hidroavion i mi smo kao djeca gledali utrke tog hidroaviona i motornog čamca, kazao je Tus. Nakon Drugog svjetskog rata odlučio se za poziv vojnog zrakoplovca. U školi je imao najviše letačke ocjene, a prvi i drugi po rangu dobivali su zvanje Titovog pitomca, »uz to smo dobivali i sat s posvetom i već od tada sam s njim na neki način, kroz školovanje, povezan«. Svojevrsna povezanost postajala je i ranije, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Tus praktično u dječačkoj dobi bio mladi partizan, a Tito i tada vrhovni komandant.

 

Do daljnjeg povezivanja, ali i intenziviranja kontakata došlo je u desetljeću između 1970. i 1980. godine. Tus je 1970. godine na obilježavanju 25. obljetnice pobjede u Drugom svjetskom ratu bio zapovjednik zračnog ešalona.

– U dosta sam navrata s predsjednikom Titom bio za vrijeme velike vojne vježbe Podgora '72. On je tada bio na »Galebu«, pratio je vojnu vježbu, a ja sam mu objašnjavao u kojim će se uvjetima odvijati vježba kad je riječ o zrakoplovstvu i što se vježbom namjerava postići, navodi Tus.

 

Nakon toga Tus je imao dosta kontakata s Titom. Ne samo zbog svojih vojnih funkcija (zapovjednik divizije, pa korpusa, pa načelnik štaba Ratnog zrakoplovstva) nego i zbog planova da Jugoslavija izgradi nadzvučni borbeni avion zajedno s Indijom, Egiptom, Francuskom i Velikom Britanijom.

– Jugoslavija, iako smo imali odlične stručnjake, to nije mogla napraviti sama. Mi smo tada imali neka vrlo moderna aerodinamička rješenja koja su primjenjena u razvoja zrakoplova Galeb i Orao. Radi se o ideji o kojoj se naveliko raspravljalo na samom kraju osamdesetih godina kao o jugoslavenskom supersoniku, prisjeća se Tus.

– Titu sam referirao o idejama i brojnim detaljima koji su se odnosili na razvoj tog zrakoplova. Kao strojar on je to dobro razumio, prisjeća se Tus. Kao vrhunski pilot Tus je često dočekivao i Brozov zrakoplov na Otrantu prilikom Brozovih povrataka s međunarodnih putovanja. Svoja prisjećanja na Tita Tus završava zaključkom da »sam imao čast da mu budem blizu od malih nogu. Zasad u našoj povijesti nismo imali većeg i zaslužnijeg, posebno kad je riječ o organiziranju borbe protiv okupatora«.

 

Tihomir PONOŠ

 

Novi List 4.5.2010.

 
« Prethodna   Sljedeća »