Poznati o Titu PDF Ispis E-mail
Administrator   
Monday, 27 April 2009

Image

 

Toma Zdravković, pjevač:

U mom životu, Tito je imao posebno mesto. Godinama sam imao strašnu potrebu da o njemu napravim pesmu, ali budući da je on velika ličnost, a moje pesme žive u kafanama, mislio sam da sve to nije u skladu sa mojim mogućnostima. Da je pesmu o Titu napravio jedan Konjović, to bi iz cuga prošlo: ali ako to pravi jedan Toma Zdravković skoro da se ne sme! Ipak, Tiletu sam posvetio i napisao jednu pesmu. Zvala se „O, Stari, Stari", i komponovao sam je u vreme kad nam je svima bilo pot-rebno poleta, kad sam želeo da, kao je-dan kurentan pevač koga mase slušaju, podstaknem ljude da o tome razmišljaju, jer sam i ja deo društva i ove sredine, sa svim pravima i obavezama. Tekst je ova-kav:
„O, Stari, Stari,
o, živi, živi,
poletite golubovi preko sinjeg mora
na krilima odnesite pozdrav srca moga
Nek nam Stari dugo živi
s pesmom u srcu,
nek sa nama deli i dobro i zlo,
o, Stari, Stari,
o, živi, živi..."
Bilo je to razmišljanje miliona ljudi u Jugoslaviji i nije trebalo biti Šekspir ili Andrić pa napraviti takve stihove. Obrad Jovović iz „Jugotona" i ja odlučili smo da na drugu stranu ploče snimim pesmu „Jugo-slavija", jer zbog ozbiljnosti teme nije ima-lo smisla da snimam „Ljiljanu" ili „Buket belih ruža". Onda smo traku odneli u Kabi-net predsednika Tita da pesme presluša-ju i odluče da li mogu da se snime na plo-ču. Oni su traku čuli i poslali je Radio Beogradu. Tamo su preslušali snimak i odluči-li da je to kič: tako mi je pričao sad pokojni Duško Radančević koji mi je objasnio da su čak imali partijski sastanak zbog moje trake! Kolegijum se sastao i ispred Radio Beograda taj snimak odbio. Nakon svega, pesmu sam prekrstio u „Majko, majko", pa ta numera i dan danas živi u narodu. Sve me je to mnogo pogodilo, jer sam pošteno i patriotski razmišljao, a vidi-te kako su mi uzvratili.

Pevao sam dvaput pred Titom: prvi put u Karađorđevu sedamdesetih godina. Tad sam izveo dve pesme: „Odlazi, odla-zi" i „Sliku tvoju ljubim". Prvi put sam bio blizu Tita, strašno istremiran i stalno imao želju da priđem tom stolu koji je samo pet-naest metara bio udaljen od mikrofona. Na žalost, nisam imao priliku lično da ga upoznam. Drugi put sam pevao Titu u Sarajevu, mada sam imao želju da mu pevam još mnogo puta.

 

Safet Isović, pjevač:

DANI: Je li tačno da ste sa Titom bili 60 puta? I šta danas mislite o Josipu Brozu?

ISOVIĆ: Nisam 60, ali jesam dosta puta. Maršal Tito me je osobno znao: on je bio korektan gospodin, koji je znao nositi bijele rukavice i lijepo se obuci, lijepo se ophoditi. O njemu sud treba da donese povijest, a meni je bilo lijepo sa njim. Kada god je Tito dolazio u Stojčevac ili Dom Armije, bilo mu je drago kad se ja pojavim. Mene je uvažavala i Jovanka Broz, njegova supruga, i žao mi je što ona danas provodi tako ružnu starost u Beogradu, ipak ona to nije zaslužila. Jovanka je bila prva dama i žena jednog velikog predsjednika. On je u svakom pogledu bio interesantna osoba. Sjećam se nekih njegovih anegdota: nas su Rusi kritizirali zato što nismo svirali u njihovu sviralu, a jednom kad smo primili pšenicu iz Amerike da se prehranimo, oni su nam predbacivali da smo dobili škart. Tito im je duhovito odgovorio da ta pšenica nije ništa bolja ni gora od njihove koju nikad nismo dobili. Također, poznavao sam cijeli niz vojnih ličnosti, sa nekima sam bio u dobrim odnosima, dok sa nekima nisam, ali sjećam se po lijepom nekih generala kao što je pokojni Pero Kosorić, koji je bio komandant u Sarajevu, zatim Žeželja, koji je bio Titov pratilac - sa njim sam proveo jednu cijelu noć, naravno, ništa nismo razgovarali, samo smo pjevali u Novosadskoj banji; dopadao mi se Avdo Humo i njegova supruga, bili su uvijek odmjereni. S druge strane su oni što bi, ako ne bi Tito došao na neki prijem, upražnjavali alkohol i divljali. Zamislite kako podivlja, recimo, jedan šef Udbe za grad Smederevo! Baš taj je znao jako ružno dobacivati Džemalu Bijediću, čak za stolom dok smo sjedili. To je bilo jedno vrijeme i sretno i nesretno: nesretno što smo bili u komunističkom okruženju, a opet sretnije nego u istočnim zemljama, Bugarskoj, Češkoj ili Poljskoj. I mi smo živjeli u nekoj neimaštini jedno vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, ali je entuzijazam vladao. Najveći kapital je bila sigurnost za ljude i građane: vi ste mogli sa milion maraka noćiti na vrhu Jahorine i da ih stavite pod glavu a da se ništa ne desi. Ja Tita nisam mogao mrziti, iako nisam volio komunizam, ali mnogo ljudi oko njega nije valjalo. Doživio sam da Titov general, koji bi čuvao tuđe koze, jer nije imao škole, da nije otišao u partizane, nakon pojave Slobodana Miloševića počne da pljuje po Titu, i ja sam kao antikomunista skočio da ga branim. To je vrhunac nepoštenja: valj'o mu je Tito više nego otac, a nije on jedini. Nisam za to da se danas osnivaju neka udruženja radi pomena Maršala Tita. On je odigrao svoju povijesnu ulogu i prepustimo ga povijesti - neka mirno odspava svoj vječni san. Komunizam je nepovratno otišao i to mora svak' da zna. Mislim da je Tito obmanjivan od ideologa tipa Kardelja ili Moše Pijade. Kardelj je na nama vježbao, dok je u Sloveniji bio u slaboj formi.

 

Mišo Kovač, pjevač:

Govore da je Tito bio diktator, a ja tvrdim da to nije istina. On nije bio diktator, nego su oni što su ga okruzivali od njega ucinili - Boga! Zvali su me osam puta da mu pjevam, ja sam se svaki put izvukao i nisam otišao tom našem drugu Bogu. Ne cinim zbog toga od sebe heroja niti zamjeram onima koji su mu pjevali. Svatko je radio ono što je htio. Ja sam vjerovao i vjerujem u pravog Boga, a u Boga koji se zvao Josip Broz nisam vjerovao. Ni u njegov komunizam. S tim da nikad necu kazati da sam bio proganjan, da su mi zabranjivali odlazak u crkvu, da nisam smio nositi kriz na lancicu oko vrata... Ni Tito ni njegova komunisticka vlast nisu me dirali, odlazio sam u crkvu kad sam htio, otkad znam za sebe, nosim kriz oko vrata... I nije mi falila ni dlaka s glave. Bio sam popularan od vrha Slovenije do dna Makedonije, da sad kazem kako sam zbog svog hrvatstva bio ugnjetavan, to bi bila laz...

 

Miroslav Krleža, književnik:

"Teško je reći sto će biti i kako će biti poslije Tita. Ovaj prostor ostaje ono što je uvijek bio - prostor trenja, ili dodira, ako hoćete, ali uvijek prostor pretenzija jačih suvereniteta. Ne treba nikada zaboraviti da se velike sile, ako ne ratuju, ali i kad ratuju među sobom, uvijek nagađaju preko glava malih naroda. Tito je postao ono što je postao upravo zato jer je o tome imao preciznu svijest, jer je o tome trajno vodio računa i jer je znao neutralizirati nagodbe pa, dozvolile, i diktate velikih na račun malih. U tom je smislu učinio za položaj Hrvata više nego itko ikada u njihovoj povijesti. Ali Hrvati, kažem vam, nisu toga svjesni.... I mogao bih vam u detalje prognozirati što će mu se sve tovariti na dušu kad ode... Ali mogao bih vam također točno prognozirati, da će poslije razdoblja odbacivanja, u ne znam koliko dalekoj budućnosti,.

 

Mišo Marić, pjesnik:

Dragi moji sugrađani, dragi moji prijatelji,

Počašćen sam i srećan da, bar riječju, mogu biti s Vama na ovaj Dan naših mladosti koji činite Danom ustanka protiv zaborava i Praznikom Nade. U Vašoj nakani da Josipu Brozu vratite rođendan, ja vidim hrabru i plemenitu odluku da obnovite zakržljala čula istine, pravde, poštenja i slobodarstva u neizvjesnosti bezumlja koje već predugo traje.

Nakon što su nam iskasapili grad i domovinu, godinama nam kasape sjećanja. Kasape i zabranjuju uspomene koje su jedini dokaz da smo s Titom obavili neke poštene, ljudske poslove u svojim i tuđim životima. Neka nam ne objašnjavaju naše vrijeme s Titom, mi smo to vrijeme živjeli. Neka nam ne objašnjavaju naše vrijeme bez Tita, mi smo to vrijeme jedva preživjeli i životarimo. I neka ne projektuju buduće vrijeme našoj mladosti, mi želimo da ona svoje buduće uživa. Može, čuvajući sjećanja i učeći na učenju Josipa Broza. Koji je bio, jeste i biće dokaz svijetu da je i ovdje živio svijet... I 24 godine po odlasku, u 23 prestonice svijeta, Ulice i Trgovi nose ime ime Josipa Broza. I u 24-toj, Mostaru, koji je glavni grad planete na našim kardialnim mapama.

 

Baveći se poređenjem Tita i lidera poslije njega koji su se obogatili na našoj klanici, londonski ”Tajms” je objavio izvještaj 95 najautoritativnijih britanskih i svjetskih analitičara koji tvrde da Tito za svoje vladavine nije iznio iz zemlje ni jedan jedini dolar, stavio na svoje ili nečije drugo ime, niti da se ijedan član njegove bliže ili dalje rodbine okoristio njegovim položajem...

 

Pred ulazak u treći milenijum na Zapadu su pravljene liste 100 najvećih vojskovođa u istoriji svijeta. Na toj listi ime Josipa Broza se našlo u društvu s Hanibalom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom... Iz tih i desetine drugih razloga, BBC će i ove godine bar 5-6 puta emitovati jednosatnu emisiju o Titu, koju bivši državni sekretar USA, Iglberger (: Eagleberger) zaključuje riječima: ”Mnogi se slažu sa mnom da Titu pripada mjesto medu četiri najveće ličnosti svijeta u cijelom ratnom i poslijeratnom periodu.”

 

To jedino nepotrošivo blago s kojim raspolažemo i akreditiv s kojim možemo u Evropu i svijet, namakla nam je generacija časnih predaka, u Titovoj, antifašističkoj koloni. S ovih 700 naših, najrođenijih, s Partizanskog, koji su između poniženja i smrti odabrali – vječnost.

Vas, okupljene danas, ja osjećam kao nastavak te kolone, odlučan da stane i opstane na posljednjim kotama između naših budućih i zaborava. Zaborav svetinja koje su nam preci stekli i ostavili u amanet, bila bi izdaja. Vi, danas, dokazujete da nas nisu uspjeli uplašiti, poniziti i da nismo izdali... Te osobine nismo imali od koga naslijediti... Vi, danas, dokazujete da naš odnos prema Titu nije samo stvar ljubavi, nego i mudrosti. Stvar samoodbrane, prkosa i ponosa, dalekovidosti, očinske zabrinutosti... Ako je Tito s našim starim osjećao ljudsku dužnost da brani nas, kakvi bismo mi to ljudi bili da nismo, ovim svečanim skupom, ustali u odbranu naših Starih i našeg Starog...

... Djevojčice i dječaci iz moje generacije, koje je zapala sreća da rastu uz očeve, tepali su im: Stari. Sva ljubav svijeta smještana je u tu vremešnu riječ. U debelom, porodičnom rječniku Mostara, punom milja i merhameta, bila su tri Stara. Očevi, Most i Josip Broz...

Živi očevi su zabrinuti, mrtvi počivaju u nemiru, nepovratni, Most se vraća u julu, a Tito danas. S Mostom, obale će biti bliže jedna drugoj. S Titom, mi ćemo biti bliži jedni drugim, bliži svijetu. S Mostom i s Titom, s oba naša plemenita Stara, Mostaru se vraća dio njegove slavne prošlosti i otvaraju vrata za sličnu i ljepšu budućnost...

 

Zato Vam, dragi moji sugrađani, dragi moji prijatelji, iz svega srca čestitam ovaj Dan svih naših Mladosti zahvalan što ste ga učinili i Danom ustanka protiv zaborava i praznikom Nade. Sretan s Vama i ponosan na Vas, toplo molim da mi ovjerite produženje članstva u Društvu koje nosi ime mog doživotnog predsjednika, Josipa Broza Tita. Kažem ”produženje” jer u mojoj srčanoj, članskoj knjižici nikad nije ni bilo prekinuto.

Pozdravljam vas sa zahvalnošću, prijateljstvom i dragošću,

 

Vaš drugar,

 

Mišo Marić

 

 

 

Omar Torihos, predsjednik Paname:

 

 

 "Govoreći ovo o Mašelu Samori, podsjećam se na sebe", rekao je Torihos, "i na neka svoja radikalistička shvatanja u doba krize oko Panamskog kanala. Smatrao sam da Panamski kanal treba minirati i razoriti ako SAD ne prihvate naše zahtjeve i uslove za mirno rješenje problema. Mnogi se nijesu slagali sa mojim mišljenjem. U to vrijeme ste Vi, Tito, bili u posjeti Panami. Divio sam Vam se kao heroju iz oslobodilačkog rata i sukoba sa SSSR-om. Radovao sam se susretu sa Vama, između ostalog i zato što sam vjerovao da će moja radikalna zalaganja naići na Vašu punu podršku. Mislio sam: ko će me drugi razumjeti i podržati ako ne heroj - maršal Tito. U prvom razgovoru sa Vama izložio sam Vam svoje namjere. Upitali ste: a šta ću ako Amerikanci ne budu spremni u ovom momentu da idu toliko daleko i da odmah priznaju puni suverenitet Paname nad zonom Kanala. Spremno sam odgovorio da ću u tom slučaju minirati i razoriti Kanal. Odgovorili ste mi da to ne činim, jer ako velikoj sili stanete na žilu kucavicu njenih interesa ili njenog ponosa, ona se neće ustručavati ni od najkrvavijih mjera. Reakcija SAD-a, ako bi minirali Panamski kanal, bila bi tragična za mali panamski narod - preduzeli bi, bojim se, i mjere koje bi dovele u pitanje čak i njegov opstanak. Ne slažući se sa Vama ja sam rekao da smo mi spremni da prihvatimo borbu sa njima, kao što ste vi prihvatili borbu sa daleko nadmoćnijim Nijemcima. Dobićemo i pomoć, doći će trupe iz prijateljskih zemalja da nam pomognu. Vi ste mi, odmahnuvši rukom, odgovorili da je drugačija situacija sada od one u kojoj je Jugoslavija vodila narodnooslobodilačku borbu. Strane trupe će možda i doći da pomognu, ali pitanje je da li će htjeti da se povuku kada vam ne bude više potrebna pomoć. Rekli ste da učinimo sve da pregovorima oko Kanala ostvarimo maksimum onnoga što je realno moguće, da ne izlažemo zmelju riziku uništenja. Bio sam razočaran ovakvim Vašim stavovima. Pomislio sam da su godine preobrazile heroja Tita i pretvorile ga u oportunistu. Ali sam, ipak, postupio po Vašem savjetu. Kada sam na istaknutim dužnostima sazrio i stekao više iskustva, došao sam do zaključka da ste bili potpuno u pravu". Torihos je tada ustao i, poklonivši se Titu, rekao: "Hvala Vam, Maršale, što ste spasili panamski narod od moje plahovitosti i neiskustva".

 

Alija Sirotanović,rudar:

 

Čekić i nakovanj

 

Moja  desna ruka je tridesetak godina držala lopatu: umije li ona malenom olovkom da napiše nešto o trideset i sedmom maju u slobodi. Velite da umije? Onda će napisati ovo: maj je za mene: Tito, sloboda, bratstvo i jedinstvo, mir, radnici, rudari, rad. Baš to i baš tim redom.

 

Dva posljednja maja bez Tita i trideset pet pređašnjih s njim bude u meni sjećanja na susrete s voljenim Maršalom. Jakako, i na razgovore, riječi koje je govorio meni i mojim komoratima. Ne jamčim da ću baš sve poredati po mjeri novine i namjestiti kako valja-ali ću vjerno pripomenuti šta mi je Stari kazao i što ja o tome mislim.

 

Veli on meni, biće četrdeset i devete u Beogradu. Bio sam tad narodni poslanik. Alija, treba uglja. Vidiš, zemlja porušena, kopaj, prebacuj norme. A on još kaže: doći će vrijeme kada će ugalj više trebati nego sada. Eto. došlo je to vrijeme. Ja, pravo da kažem, nisam vjerovao da će uglja više sada manjkati no ga je onda trebalo. Pa nam kaže i ovo: Alija, država je k’o dobar domaćin. Svega treba da ima i da se što manje od drugoga moli i da svi u njoj živimo k’o braća – jednaki i u ljubavi.....E, lakše je meni bilo razgovarati s Titom nego s nekim iz opštine. nekako lako i razumljivo sve ti kaže, a tebi od prve jasno. pa onda, opet jedne prilike kazuje; ići ću ja po svijetu da tražimo prijatelje; ne može dobar domaćin bez komšiluka i poznanstva. Ali, zvaćemo i mi svakoga u goste – ko nam dobro misli. I svega ćemo mi imati i steći. Gledam ga i mislim; da mi je poživiti da vidim sijalicu na svom plafonu. To bi ta ista četrdeset i deveta-ne prođoše ni dvije iza nje- planu žarulja i u mojim Trtorićima.

Sve što nam je Tito govorio, radio, stekao i nama ostavio sve je to stečeno radom. rad je za mene “legetimacija” kojom se sve dokazuje. Ja bih i u ličnu kartu pis’o ko je kakav radnik: nek’ se zna i nek’ piše. Evo, nema kafe. nema. Kafa ne može u Bosni roditi. Ali može kukuruz, pšenica, ima uglja, teku rijeke. Sij. žanji, kopaj, benti, pa prodaj što pretekne i eto para da se kava kupi. ne imadnemo li čumura, nećemo ni kafe srkati. I nek’ nećemo-pravo je.

 

Ali, nema uglja. Dobro, velike fabrike, potražnja. Ali-što nema. Dok god bude više ljudi s olovkom u rukama nego onih s lopatom u jamama-neće ga biti dovoljno. Ni njega, ni kafe. Nemam ja ništa protiv olovke: bio sam poslanik, znam da je i ona teška i da i ona “kopa” na svoj način....nego, puno ljudi sjedi za stolovima i više zarađuju nego radnici. To nije pravo: radnika treba nagraditi. Ako ima “oklen”. Ako baš nema, a neko dobar radnik: daj ga, barem, “pofali”, metni u novine, oduži mu se nekako, vole to ljudi. rad od nerada treba otkidati k’o krpelj od kože. nerad je kao zemljotres: sve poruši pred sobom. samo i kad se radi, valja dobro pomisliti kako. Evo, ljudi se opet vraćaju na zemlju. neka, to je dobro, jer pčela ne ide daleko od košnice. Ali gledaj šta se čini: naprave fabriku na njivi, na oranju, bogati. Ma, fabrika može i na kamenju “sjediti”, ali travka niče samo iz brazde.

 

I omladina treba da se više okrene radu...Dobra nam je omladina, hoće zapeti kad treba, vole zemlju, Tita: mladi su onakvi, kakvi smo mi. Što en valja kod njih, to su naši grijesi.

 

Tito nam je dosta toga ostavio, k’o najbolji domaćin svojoj djeci, sinovima. sačuvajmo ovo što imamo, ponešto ćemo i sami steći: dotećiće i našoj djeci. pa, vala i njihovom potomstvu. da ne računam dalje.

 

Eto, kad razmišljam o Prvom maju meni na pamet dolaze te i takve misli. Za mene je riječ maj. iako je nekako meka i umiljata, uvijek ličila na garavu stisnutu šaku. Baš kao što riječ rad liči na teški kovački malj. Ja sam uvijek mislio i mislim da to jedno s drugim ide kao – čekić i nakovanj, pod čijim udarcima se kuje i stiče sve što imamo i sve što nam treba.

 

 

Marijan Beneš, bokser:

Sreli ste Tita? – Jesam, dva puta. Tile je bio laf. Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je: “A ti si onaj mali što onako opasno bije?” Ja sam mu rekao: “Niste ni vi druže Tito viši.” Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati što hoće, ali nitko nije jeo iz kante za smeće dok je Tito bio živ. Svi su imali plaću – i radnik i rudar i čistač ulica i liječnik. Sada gospoda jedu iz kante za smeće – i u Zagrebu i u Beogradu i po Banjoj Luci.

 

 

Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatske:

 

Pokušavam objektivno sagledati sve pozitivne strane Titove vladavine. On nije mogao vladati Jugoslavijom uz europski model demokracije, jer toga na tim prostorima nikada do tada nije bilo. Ta je država držana na okupu samo pomoću sile i Titove karizme. Kada je on umro, nestala je i kohezija. No da ga nije bilo, nikad ne bi bilo moderne hrvatske države. On je bio hrvatski heroj.

 

 

 

Bruno Langer, pjevač:

 

Za razliku od mnogih drugih, mi smo imali poruku, a to znači da nismo živeli u mraku. Naprotiv. Mogli smo slobodno da govorimo i još slobodnije da se krećemo. Onaj ko sada priča da smo u socijalizmu za vreme Tita bili nečim sputavani, taj priča najobičnije gluposti i tvrdim da je najobičniji lažov.

 

 

 

Radmilo Armenulić, teniser:

 

Jednoga dana, 1961, u Teniski klub Partizan došao je šofer, po činu pukovnik, da me vodi na Dedinje i samo mi rekao da ću tamo igrati s nekim. čim sam stigao video sam o čemu se radi: rezidencija, teniski teren uređen, sede i čekaju me general Korać, Koča Popović i - Tito. Bio sam vrlo mlad, prvak Jugoslavije do 16 godina, i naravno zbunjen i uzbuđen što sam ga uopšte video. Tito mi kaže: „Radmilo, znam kako igraš, al' sam njima za svaki slučaj kazao da treba da izgube.“ Tako smo on i ja igrali protiv generala Koraća i Koče Popovića, i naravno - pobedili. Kao osveženje sam pio malinov sok sa sodom, zvali smo ga malinovac. Tito je bio u dugačkim belim pantalonama, Koča takođe, a general Korać u šortsu. I ja sam, kao pravi teniser, bio u šortsu, mada su par godina ranije, dok sam skupljao lopte Paladi, Punčecu i Mitiću, svi nosili duge pantalone.
- Tito je bio veoma duhovit, šalio sa na račun naših protivnika, a igrao je onako salonski, zamahne, pa šta pogodi. Ali, igrao je on i „zapadni forhend“ i „istočni bekend“, stalno varirao između Istoka i Zapada. Moje mišljenje je da je to radio dobro. Bar je naš pasoš bio jako vredan, ako ništa drugo.

 

Pero Zubac, pjesnik: 

Kada pogledate sa ove distance, da li je stvarno “bravar” bio bolji?

Ne volim kad Tita zovu bravar, a vreme u kome je on živeo i imao šansu da nešto uradi bilo je najbolje.

 

 

Borut Pahor, premijer Slovenije:

 

Slovenski premijer Borut Pahor izjavio je danas da su njegova osjećanja prema Josipu Brozu Titu podijeljena, na pozitivna i negativna, ali da je Tito ipak povijesna figura. Pahor je istakao da iz tog razloga nije naklonjen zahtjevu opozicije za uklanjanje Titovog imena s ulica i trgova u Sloveniji, zbog njegove odgovornosti za likvidaciju protivnika po okončanju Drugog svjetskog rata, prenijela je slovenska agencija STA.

„Dopustite da podijelim s vama svoje osobno mišljenje o Josipu Brozu Titu, koje nemam namjeru kriti. Kuća mojih roditelja je udaljena od talijanske granice toliko da bacite kamen. Ja sam čovek iz Primorske. Bez partizana, kojima je zapovijedao Tito, Primorska možda nikada ne bi ponovo bila dio Slovenije, toga sam svjestan”, rekao je Pahor.

Slovenski premijer je istakao da upravo zato vidi partizanski pokret kao nešto „što je donijelo slobodu i bilo dio udružene pojbede nad nacizmom i fašizmom”. Pahor je, međutim, naglasio da treba napraviti jasnu razliku kada je riječ o njegovom mišljenju o Titu za vrijeme i po okončanju Drugog svetskog rata.

 

 

Danilo Turk, predsjednik Slovenije:

 

Maršal Tito je bio velika i kompleksna povijesna ličnost izuzetno važna za slovenski narod.

 

Muhamed Filipović, akademik:

Moguće je osnovano i argumentirano tvrditi da je Josip Broz Tito bio najveća ličnost naše novije historije, historije cijelog nekadašnjeg jugoslovenskog državnog i historijskog prostora, kao i Balkana i da je u europskoj i svjetskoj historiji igrao jednu od vodećih uloga.

 

 

Miko Tripalo, političar:

Tito je povijesna osoba i njegova povijesna uloga je bila pozitivna. 

 

Helmut Schmidt, bivši kancelar Njemačke:

 

Tito je najuspješniji političar suvremene Evrope.

 

 

Dušan Bilandžić, akademik:

 

Vrijeme prolazi, a Tito se vraća sve veći veći.

 

 

Ivan Lovrenović, književnik  i Vildana Selimbegović, novinarka:

 

Titova maršalska, državna, predsjednička, partijska i ina biografija manje-više je poznata, a ono što nije i danas je predmet rasprava njegovih biografa širom svijeta. U svakom slučaju, Tito je za svog zanimljivog života. ali i u času smrti – bio političar i ličnost koja je na značajan način obilježila epohu, prije svega zbog svoje diplomatske visprenosti i odnosa prema spoljnoj politici države na čijem je čelu bio, ali i zbog stvaranja tzv. trećeg bloka, Pokreta nesvrstanih. Tek ilustracije radi: ovaj metalski radnik ne samo što je bio počasni član svih akademija i univerzitetza na prostoru bivše Jugoslavije, te doktor vojnih nauka, već je bio i počasni doktor univerziteta u Rangunu, Bandungu i Adis Abebi, a njegova sabrana djela sadrže više od 60 knjiga. Titova sahrana se danas ocjenjuje kao najveći skup svjetskih državnika do toga vremena. Kada je o Bosni i Hercegovini riječ, još u toku rata 1941-1945. Tito daje punu podršku formiranju ZAVNOBiH-a, a već 1946. godine ističe njen posebni značaj kao višenacionalne zajednice i u godinama koje slijede insistira na bh. posebnosti, naročito na njenom kulturnom i političkom identitetu kojeg u svojim istupima redovno podržava kao poseban i utoliko važniji.

 

 

Stipe Šuvar, političar:

 

Tito je bio jedini Hrvat južni Slaven koji je ušao u svjetsku povijest i u njoj ostao.
»Bio je najslavniji vođa antifašističkog ustanka u samome srcu Europe«, istaknuo je Šuvar, istaknuvši da su Titovi partizani bili pravi anđeli prema onome što su u Drugome svjetskome ratu činili ustaše, četnici i belogardejci koji danas partizane optužuju za zločine. Prema njegovim riječima, Titovo ime i djelo najviše dovode u pitanje njegovi narodi – Hrvati i Srbi, dok je njegovo ime u svjetskoj povijesti zauvijek upisano zlatnim slovima. »Zanimljivo je da se nekih navodnih velikana, a koji su umrli prije godinu dvije, nitko više ni ne sjeća. Mislim da to dovoljno govori o Titovoj veličini«

 

 

Mile Stojić, književnik:

 

Tito je posljednji državnik kojeg smo voljeli, jer su poslije njega došli samo njegovi loši klonovi.

 

 

Ivan Šijaković, sociolog:

 

Stariji ljudi su govorili: "Od svih kraljeva, careva i vladara, Tito je najbolji". Tada je prvi put stvoren kult naroda. Ali, iza Tita su bili rezultati, ljudi su ga zasluženo poštovali. Danas je to vrijeme s razlogom nostalgično za one koji su u njemu živjeli, a neshvatljivo za mlade generacije kojima je Tito kao lik iz bajke. Danas je nezamislivo da je takva država postojala i da je nekad bilo lijepo.

 

 

Žan Pol Sartr, fildozof i književnik:

 

Titova Jugoslavija je realizacija moje filozofije

 

 

Minja Subota, umjetnik:

 

Tito je deo naše istorije - kaže. -Vreme koje smo s njim proživeli treba poštovati i pošteno proceniti. Ono što nikad ne mogu zaboraviti jeste da smo bili izuzetno poštovana zemlja i da sam svuda bio izuzetno poštovan kao Jugosloven.

 

 

Dario Džamonja, književnik:

 

"Za godinu i po dana, koliko su bili na vlasti, lideri nacionalnih stranaka su od obećanih "promjena", ako ne računamo rat i bijedu, uspjeli samo da iz ureda i kafana poskidaju, nekad obavezne, slike predsjednika Tita. Iako su neke ulice već bile preimenovane, ipak se nisu usuđivali da promijene ime glavne sarajevske ulice i ona je ostala Titova. Tito je bio stalno prisutan u razgovoru: stariji su ga pominjali sa sjetom i s uzdahom "e, da je nama našeg Tite", a mlađarija, iz samo njima znanih razloga, krvnički psovala. Valjda je i to bio dio tih obećanih sloboda i demokratije. "Povjesničari", "istoričari" i "historičari" su blaćenje njegovog imena doveli do apsurda. Nerijetko su se u istim novinama mogle pročitati "analize" koje su ga razotkrivale kao "plaćenika Vati­kana", "agenta Kominterne", "izdajnika hrvatstva", "dželata srpst­va", "masonskog zavjerenika", ili šta god je kome palo na pamet."

 

 

Jure Kaštelan, pjesnik:

 

"Zar moze umrijeti Titova vizija koja je na povijesnoj prekretnici podigla nasu zemlju, svakog covjeka, protiv smrti, protiv rata i razaranja?"

 

 

Kemal Monteno. pjevač:

 

Nisam čovjek koji se okreće kako vjetar puše, i ne mogu me promijeniti. Onoga koga sam volio, volim i dalje, i gotovo! Tako i protiv Tita mogu govoriti šta god hoće, ali moje mišljenje o njemu ne mogu promijeniti. A, taj susret, kada mi se pridružio na sceni i otpjevao sa mnom "Bella Ciao" nezaboravna je uspomena koju ću čuvati do kraja života.

 

 

Zdravko Čolić, pjevač:

 

Četiri puta sam pjevao Titu i za doček Nove na Brijunima ga poljubio. Bio je karizmatičan i znao je s ljudima. A tko ga nije volio, imao je pasoš da ode.

 

 

Gabi Novak, pjevačica:

 

..Puno puta sam pjevala pred Titom,gotovo uvijek kada je dolazio u Zagreb.Jedne Nove godine pjevali smo mu Tereza,Arsen i ja... Odlično je igrao,krasno!Bio je strašno komunikativan,sve nas je mnogo volio... Čim odu uzvanici,s nama bi se zabavljao,priičao viceve...sve do pet,šest,sedam ujutru!Mi bismo već popadali od umora – a on bi ujutru naručio viski, zapalio „havanu“ i sjeo za klavir..Svirao je, sjećam se,Šopena...

 

 

Janez Stanovnik, bivši Predsjednik predsjedništva S.R. Slovenije:

 

Smatram da je Titova karizma, kod kuće i u svijetu, odigrala pozitivnu povijesnu ulogu. Tito je velika povijesna ličnost.

 

 

Nenad Čanak, političar:

 

Što je Broz stvorio, ovi ne mogu ni da okreče.

 

 

Francesco Cossiga, bivši predsjednik Italije:

 

Tršćani bi morali biti "zahvalni Titu i partizanima" jer su ih oslobodili fašizma i nacizma. "Tito bi u Trstu zaslužio spomenik u središtu grada"

 

 

Sandro Pertini, bivši predsjednik Italije:

 

On je poslednji među velikanima drugog svetskog rata koji odlazi pošto je bio prvi u borbi za ostvarenje i odbranu nezavisnosti svog naroda. on je dobio sve bitke u kojima je sudjelovao kao protagonist, izgubio je samo poslednju - onu protiv smrti. osećam se duboko ožalošćen jer sa Titom gubim prijatelja kojeg sam smatrao drugom po borbi i uverenju.

 

 

Lordan Zafranović, režiser:

Jednostavno se ta epoha 20. stoljeća ne može zamisliti bez imena Tita. To je ogromna historijska ličnost koja je obilježila ne samo naš prostor nego cijeli svijet.

 

Hašim Kučuk Hoki, pjevač:

To je čovjek koji je bio natprirodno pametan i jak, koji je uspio da ove današnje hajvane, Balkance, drži 50 godina u miru.

 

Abdulah Sidran, književnik:

Čak i da je danas sto puta bolje nego sto jeste,i dalje je sto puta gore nego u Titovo vrijeme.

 

Rade Šerbedžija, glumac:

"Onome ko ne zna koliko je dobro živeo pod Titom, ja pomoći ne mogu!"

 

Bata Živojinović. glumac:

Imao sam tu privilegiju da budem sa drugom Titom na Brionima. Takva su vremena bila. On je želeo da se druži sa glumcima i ja sam bio počastvovan njegovim pozivom. Voleo me je jer sam uglavnom igrao komandante u ratnim filmovima. Od preko trista, koliko sam ih snimio, bilo ih je trideset jedan partizanskih.

“Breza” je bio dobar film. Tu sam igrao Zagorca a Tito je po majci odatle vukao korene. Dva meseca sam među njima učio melodiju tamošnjeg govora. Posle premijere on mene oslovi “Zagorac”. Ja mu kažem: “Druže Tito, nisam ja Zagorac, ja sam Šumadinac”! A on na to kaže: ”Meni je to isti k...”!

 

 

Veljko Bulajić, režiser:

 

Apsolutno je u ratu bio briljantan komandant partizanskog pokreta. Odličan ratnik. Naravno, Stari je imao i pobeda i poraza. Na kraju krajeva, u finalu je pobedio. On je pobednik. Možete da ga volite ili ne volite. Što se mene tiče, neka svako izabere kako hoće.

 

 

Predrag Matvejević, književnik:

Sudbina nije podarila Hrvatskoj povijesnu i političku figuru međunarodnoga značenja usporedivu s Titom.

 

Stevo Karapandža, kuhar:

Nadaleko poznati kuvar kaže da je nekoliko puta kuvao za Tita, da je uvek sve savršeno funkcionisalo i da je Titov protokol imao puno poverenje u njega. Dobijao sam pohvale od Titovog protokla. Sećam se da je dva puta slavio Novu godinu u hotelu „Interkontinental“ u Zagrebu. Bilo je lako kuvati za njega, jer je Tito bio jednostavan. Voleo je obična, narodna jela. Sećam se da smo mu jednom prilikom rano ujutru, kada je išao u lov, spremali i škembiće. Voleo je i kolače od kukuruznog brašna.

 

general Džafer Nimeiri, bivši Predsjednik Sudana:

Vi ste maršal, a ja sam vaš vojnik!“

 

Hans Košnik, bivši gradonačelnik Bremena i Mostara:

"Tito je bio karizmatična ličnost i njegova jedina pogreška je bila ta što je nakon Drugog svjetskog rata zabranio javnu raspravu o unutarnjim konfliktima. Da su se narodi u bivšoj Jugoslaviji suočili sa svojom prošlošću, ne bi bilo ratnih sukoba koji su uslijedili 90-tih godina. Tito je u europskoj i svjetskoj politici imao važnu ulogu. „Tito je bio voljen, jer se oslobodio iz ”kandži Moskve”. Bilo je i onih koji ga nisu voljeli, jer je komunist. Međutim, ostaje činjenica da je Tito jedan od rijetkih političara koji je zbog bolje suradnje bio u stanju izgraditi mostove između blokova. To su u Europi uspjeli samo Finci, Jugoslaveni i Austrijanci.“

 

Džemal Gadara, imam iz Počitelja: 

"Jugoslavija je bila najbolja država na svijetu, ja to otvoreno govorim, i Tito je bio najbolji državnik. Ja sam hodio po svijetu, ali te slobode nigdje nisam vidio i mislim  da  te slobode, Bog zna, a mi ljudi ne znamo, hoće li više biti?"

 

Ričard Nikson, predsjednik SAD:

“Tito je lider koji ima svoju boju, smisao za humor i sjajno pamćenje; on je izvrstan sudija ljudskih karaktera i on se nas, Amerikanaca, ne boji!” “Pod njegovim rukovodstvom Jugoslavija je postala jedna od najcjenjenijih i najuglednijih zemalja u svijetu. Ona je veličine naše Luizijane - a ko u svijetu zna za Luizijanu, a za Jugoslaviju znaju svi. Ona je iskreni prijatelj Sjedinjenih Američkih Država”.

 

Sofija Loren, glumica: 

 

Takvu jednostavnost nikad nisam doživjela ni pri jednom susretu sa slavnim ljudima.

 

 

Raif Dizdarević, bivši Predsjednik predsjedništva SFRJ:

Prvo hoću da kažem: ne mislim i nikada nisam mislio da je Tito bezgrešan. Mislim da i Tito nije mislio da je bezgrešan. Svjedok sam tog vremena, znam kako je Tito mijenjao svoje stavove kada oni nisu položili historijski ispit. Nisam ni za kakvu glorifikaciju, ali jesam zato da prvo vidimo ono što je valjalo i što je nesumnjiva historijska vrijednost pa da onda govorimo i o onome što nije valjalo. Znate, Titova je veličina bila i u tome što je umio - ja sam ga slušao - da iznese kritiku koja je u suštini samokritika. Umio je da se koriguje, a to je velika osobina.

 

Elizabeta II, britanska kraljica:

Ako je ovaj čovjek metalostrugar, onda ja nisam kraljica Velike Britanije.

 

Dr Kenet Kaunda, predsjednik Zambije:

 Pokret nesvrstanih donio je mnogo toga za promjenu odnosa u svijetu u korist slobode, pravde, mira, ravnopravnosti. On je mnogo donio i mojoj zemlji. Stvaranje pokreta nesvrstanih zemalja je bitan doprinos razvoju misli čovječanstva. Zbog svega toga hvala Vam kao osnivaču pokreta.

 

Margaret Tačer, premijerka Velike Britanije:

Tito je bio jedinstvena ličnost savremene istorije.

Predsednik Tito bio istaknuti svetski državnik ovog veka. On je poslednji koji je nadživeo slavnu grupu savezničkih vođa iz drugog svetskog rata, u kojem su partizani, nadahnuti i vođeni Titom, dali značajan doprinos pobedi saveznika.

 

 

Indira Gandi, premijerka Indije:

 

Otišao je jedan od velikih ljudi našeg doba, stvaralac istorije..Tito je, pre svega, bio izuzetno ljudsko biće. Ne može se, međutim, deliti njegova javna i privatna ličnost. On je imao izuetnu snagu i pokušavao je da ostvari savršenstvo.

 

Enriko Berlinguer, sekretar italijanske komunističke partije:

Ovde, pri odavanju poslednje počasti Titu, prisutne su delegacije, gotovo sve na najvišem nivou, i tako reči iz celog sveta. Mislim da to nije samo izraz poštovanja koje ceo svet oseća. ne samo izraz potrebe da se Titu izrazi zahvalnost zbog onoga što je on predstavljao. Ovako visoki nivo delegacija može se tumačiti i kao želja da se sledi Titovo delovanje i učenje, koje je on ostavio svetu, kao svoju zalogu, zalažući se za saradnju između država bez obzira na razlike.

 

 

Ahmet Seku Ture, bivši predsjednik Gvineje:


"Za nas Tito nije umro. Narodi sveta dele ideale koje je on otelotvorio. On će nastaviti da živi kroz sve narode sveta. Svaki put kada narodi budu izvojevali neku pobedu, mi ćemo znati da je to i Titova pobeda."

 

 

Antonio Ramaljo Janeš, bivši predsjednik Portugala:


Odajem najdublje poštovanje onome koji je bio jedan od najvećih i najlucidnijih državnika ovoga veka.

 

 

Vili Brant, bivši kancelar Njemačke:


"Pokret nesvrstanih je, bez sumnje, izgubio veliku ličnost, koja, pored svih ostalih osobina, obeležava i sam početak nesvrstanosti. On je bio poslednji živi osnivač pokreta. Sve se to događa u vreme kada je nesvrstanost, kao princip, kao politika, cenjena više nego ikad ranije. To je Titovo zaveštanje."

 

 

Marko Vešović, književnik:

 

Pamtim i da sam, kad sam odlazio kući, pred zgradom Skupštine vidio čovjeka koji je nosio veliku Titinu sliku. Meni je Tito ubio oca informbirovca, ali nisam zaboravio da sam ga od tog trenutka počeo malo drukčije gledati. Docnije, nije se jednom dešavalo, kad vidim šta radi demokratska ološ koja Titu naziva diktatorom, da javno kažem: “Đe si, diktaturo, stope ti ljubim!“

 

 

Džansper Ridli, književnik:

 

Nikad u istoriji toliko svetskih državnika i vođa nije prisustvovalo jednoj državnoj sahrani.  Bilo ih je mnogo više nego na sahrani kraljice Viktorije u Londonu 1901. godine, pa čak i više nego na sahrani Džona Kenedija ili Vinstona Čerčila.  Prisustvovali su toj sahrani četiri kralja, trideset i jedan predsednik države, šest prinčeva, dvadeset dva premijera vlada i četrdeset i sedam ministara inostranih poslova.  Stigli su iz 128 zemalja i iz svih krajeva svijeta, s obe strane dva bloka zaokupljena hladnim ratom supersila, i iz svih neutralnih nesvrstanih zemalja.”

 

 

Jova Radovanović, muzičar:

 

 

Tito je bio je bio veseo i komunikativan čovek. Voleo je muziku, svirao je klavir, a jednom je pokušao da izvuče tonove i iz mog saksofona. Toliko nas je cenio da nas je pozvao na večeru u svoju rezidenciju dan pre odlaska na operaciju noge u Ljubljanu. Za stolom su bili samo generali, njegova porodica i mi. Tada smo ga poslednji put videli. Ubrzo posle toga je umro. I danas mi odzvanja rečenica koju je uputio "Sedmorici mladih": "Ćujte, boga mu, dećki, sedam Srba, a tako dugo zajedno"! Nad tim bi mogli da se zamisle političari koji sada vode našu zemlju.

 

 

Ranko Bugarčić , bivši upravnik Kuće cvijeća:


„Pa nekada je dnevno u proseku dolazilo po pet i po hiljada ljudi. Prvi strani državnik koji je došao da položi cveće na Titov grob bio je američki predsednik Džimi Karter. To je bilo u junu mesecu osamdesete godine. Od tada pa do danas je u Kući cveća bilo od 16 do 18 miliona ljudi koji su odali poštu Josipu Brozu“.

 

 

Izet Sarajlić, književnik:

 

Kakav god da je bio, bio je šef najsretnije jugoslovenske države.U toj državi Vojislav Šešelj je uspio i doktorirati.A mi u njegovoj ne bismo mogli ni da dišemo.

 

 

Azem Vlasi, političar:

 

Što se tiče Tita iz ove perspektive, njega pre svega treba da analiziraju istoričari. On je kompleksna ličnost, ali nesporno veliki državnik svog vremena. Čovek koji je vešto vodio Jugoslaviju u vreme dok je bio živ. Ako se može govoriti o reformama u socijalističkim zemljama, onda su u Jugoslaviji bile sprovođene. Setimo se samo da je Jugoslavija od 1945. do 1948. bila uz Staljina. Pa je onda od 1948. do 1966. ceo politički i društveni život bio pod nadzorom službi bezbednosti, i onda je od 70-ih usledeo period liberalnog socijalizma. Vidimo da su bile provođene reforme koje su uvek imale za cilj više slobode, više demokratije. Taj je sistem davao osećaj sigurnosti i ravnopravnosti, kako kolektivne tako i individualne. Svi narodi i narodnosti, sve etničke zajednice osećale su se relativno ravnopravno, pojedinci takođe, nezavisno od toga da li je neko Srbin, Albanac, Slovenac. Taj osećaj jednakosti i ravnopravnosti razvili su nam Tito i taj sistem. Posle toga, kad su pukle nesreće i tragedije u procesu raspada Jugoslavije, videlo se koliko je značio taj osećaj ravnopravnosti i jednakosti – da ne možeš biti diskriminisan ili čak ubijen zato što si nešto drugo po naciji ili veri. Sad se toga sećamo, kao već ne tako bliske istorije, ali se sećamo. Jeste prošlo 30 godina, ali vredi se podsetiti.

 

 
  

Lord Carrington, britanski političar:

 

Maršala Tita sam oduvijek cijenio. Ali, sada ga obozavam, jer je jedini on mogao 40 godina vladati ovim divljim i zavadjenim plemenima.

 

 

Vinston Čerčil, premijer Velike Britanije


Odlučno smo stali na stranu Tita zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv njemačke armije. Partizani su sada gospodari tamošnje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce. Oko ovih hrabrih snaga i u njihovim redovima razvio se jedan jedinstveni pokret za slobodu cijelog naroda. Komunistima pripada čast što su prvi započeli borbu. Ti valjani Titovi sljedbenici drže onoliko Nijemaca u Jugoslaviji koliko ih drže kombinirane anglo-američke snage u Italiji.

 

Vehid Gunić, novinar:


Treći put sam vidio Tita u Drvaru 1974. godine. Bilo se navršilo 30 godina od desanta. Tito je došao u maršalskoj uniformi. Koju god je maršalsku uniformu oblačio; kopnenu, vazduhoplovnu, mornarsku vi ste u njemu vidjeli samo maršala. Bio je lijep i sve mu je lijepo pristajalo. Sjetite se; poslije raspada Jugoslavije neki su pokušavali biti Tito, pa su ispadali groteskni i tragično smiješni. Tito je bio lijepi maršal. Vojskovođa. Opjevani maršal. Genije koji iz nespojivog napravi spojene posude, nokat i meso, pa se sve sraste, pa naše brašno prosije “kroz rešeto i kroz sito” i ne svrsta se da bi bio lider, a bio je lider od formata. Kleli smo mu se.

 

Helmut Šmit kancelar Njemačke


Tito je jedan od najvećih državnika ovog veka, prvi koji nije dozvolio Staljinu da diktira svoju politiku.’


Oskar Davičo, književnik:


Niko, nikada i nigde u svetu nije doživeo toliko sveopštih izraza brižne ljubavi koji sada privrženom nežnošću obasipaju Tita i okružuju ga sa svih strana. Nisu li to neki neprobojni zaštitni bataljoni saosećanja? Ova ljubav se izražava kao opštenarodni plebiscit odanosti koji se poistovećuje s Titom u dobrom, u teškoćama i u svemu ostalom. Nije zabeleženo da je neki državnik posle 36 godina rukovođenja tako složenom zajednicom kakva je Jugoslavija, doživeo toliko simpatija i toliko podrške kakvu sada prirodno i spontano doživljava Tito.

 

Alberto Moravija, književnik


 Tito je znao da se prilagođava ritmu revolucije. Uvek je znao da bude na prvom mestu i da se na pravi način odnosi prema istoriji. Nikada u životu nije ustuknuo. Tito nije bio žrtva istorije, već čovek koji je stvarao istoriju.’’

 

Danijel Arap Moi, predsjednik Kenije


Životna opredeljenost i privrženost predsednika Tita načelima nezavisnosti, ravnopravnosti država, nesvrstanosti, samoodlučivanja svih naroda i ravnopravnih odnos u svetu, ostaće zabeležena u analima istorije kao najveći spomenik ljudskim dostignućima ovog doba.


Kenet Kaunda, predsjednik Zambije


Predsednik Tito je umro, a ostalo je i ostaće njegovo delo. Njegovo načelo je da treba živeti u miru, ljubavi, jednakosti i bratstvu među narodima. Zbog toga ja Tito veliki čovek koji će večito živeti-’’ Kenet Kaunda,


Ginter Gras, književnik


Tito je borac za socijalizam u Jugoslaviji, ali njegovo delo ima mnogo širi i veći značaj; nemoguće je da ostavi trag samo u vlastito zemlji. Želeo bih da pronicljivost Titovog duha još dugo bude prisutna na našem kontinentu. To je čovek, komunista i socijalista koji je prvi uputio kritiku centralističkom pogledu na razvitak socijalističkog društva. Po meni, predsednik Tito je veliki borac upravo za takvo decentralizovano, humano socijalističko društvo i uveren sam da će taj veliki i teški put u Jugoslaviji biti krunisan uspehom.

 

Džon Kenedi, Predsjednik SAD

Bio sam fasciniran svojim susretom sa Titom, partizanskim liderom koji je porazio sve svoje unutrašnje suparnike i pobedio Nemce“. Tito je bio komunista i nacionalista, a „njegova volja, njegove trupe i njegov prestiž spajali su i držali istorijski antagonizovane narode Jugoslavije“.

 

Artur Miler, književnik

Svaki dan sam najprije pogledao vijesti o tome što se događa s partizanima maršala Josipa Broza Tita. Posebno želim istaknuti da je u 1941 primjer Jugoslavije utjecao na mnoge ljude diljem svijeta i čitavu Ameriku izuzetno ohrabrujuće. Kada smo slušali o žestokom otporu s kojima su se jugoslavenski partizani suprostavili njemačkim hordama i fašizmu, prvi put od početka II svjetskog rata, postalo nam je jasno da je Hitlerova Njemačka nije nepobjediva.

 

Mohamed Reza Pahlavi, iranski šah

Jugoslavija je, zajedno s Iranom, jedina zemlja koja je pod teškim okolnostima...pružila otpor Staljinu. Nije bilo lako ujediniti različite grupe, modernizovati jednu državu kao Jugoslaviju i jedno se mora priznati, maršal Tito je obavio izuzetan zadatak.

 

Deng Xjaoping, kineski političar

"Susreo sam se s drugom Titom baš kao sa starim vojnikom  Imali smo srdačan razgovor i dogovorili smo se da zaboravimo prošlosti gledamo u budućnost. To je stav koji asmo usvojili To je stav koji smo usvojili smo kada smo rezimirali odnose s drugim strankama i istočnoeuropskim partijama i državama;  Mi uzimamo sadašnjost kao svježu početnu tačku iz koje ćemo razvijati prijateljske, odnose i suradnju. Naravno, još je uvijek vrijedno truda analizirati događaje iz prošlosti. Ali mislim da je najvažnija stvar je da svaka partija, bilo velika, mala ili srednja, treba poštovati iskustva drugih i izbor koji su oni napravili i suzdržati se od kritiziranja načina na koji druge partije i države provode svoje poslove. To bi trebao biti naš odnos ne samo prema partijama na vlasti, ali i prema onima koji nisu na vlasti. Kad smo imali razgovore s predstavnicima komunističkih stranaka u Francuskoj i Italiji, mi smo  izrazili stajalište  da trebamo  poštivati ​​njihovo iskustvo i iskustvo i njihov izbor. Ako su oni pravili greške , na njima je da ih isprave.. Isto tako, oni bi trebali zauzeti isti odnos prema nama, dopuštajući nam da pravimo greške ispravljamo ih ih. Svaka zemlja i svaka stranka ima svoje vlastitro iskustvo, koje se razlikuje od ostalih na hiljadu i jedan način. "

 

Džordž Kenan, američki diplomata

Tito je vrlo humana osoba. On je stari, žilavi revolucionar koji je bio na neverovatnim iskušenjima, ali ih je sva prebrodio sa izuzetnim uspehom. Kao da je bogomdan vojno-politički vođa sa svim manama i vrlinama. Kad donese odluku odvažno dela na njenom sprovođenju. Ljude procenjuje spremno, na prvi pogled. Nije uvek u pravu ali oštroumnost mu ne nedostaje. Kad nekog prepozna kao svog neprijatelja nemilosrdan je i istrajan dok ga ne pobedi, ali nije osvetoljubiv. Na sličan način dosledan je i kad je reč o prijateljstvu – nikad ne bi izdao prijatelja; niti bi se lako okrenuo protiv nekog ko mu je jednom bio odan i podržao njegov pokret. Ume da bude prepreden kad je potrebno, ali nema ni trunke prefinjenog Staljinovog licemerja niti je okrutan kao on.

 

Miroslav Mika Antić, pjesnik

Postoje ljudi načinjeni od svetlosti. Oni su tu, među nama, dišu i misle, a ipak sjedinjuju u sebi i prošlost i sadašnjost i budućnost… Teško je imati dostojanstveniju reč, teško je naći muškiju, bolju i humaniju reč, u ovom stoleću, u jeziku bilo kog naroda ove kugle zemaljske, nego što su ta četiri jednostavna i zlatna slova: Tito. Tito je mudrost bratstva i lepota jedinstva.

 

Ćamil Sijarić, književnik

I ovdje su lijepi ne samo bregovi, brda i polja, nego i mala rasturena zagorska sela – među kojima je Kumrovec i lijep i znamenit – jer se u njemu rodio čovjek za kojega danas zna cio svijet: Azija, Afrika, Amerika; gradovi i sela; rudari i mornari cijeloga svijeta – jer je gotovo nemoguće, da čak i plemena u pustinjama, nisu čula za Tita!

 

Miodrag Petrović Čkalja, glumac

Danas je da Bog sacuva! Nisam covek koji pati, znam da je moje vreme proslo i da sam ja bivsi komicar, ali to sto su ovi 'ozbiljni' napravili prava je tragedija. Hiljadu puta, milijardu puta bilo je bolje pre nego sto su sadasnji dosli na vlast. Ma ja bih Tita od blata pravio! Onda sam mogao da placam struju, pa i da izadjem, a od kako dodjose ovi-nista. Na godisnji odmor nisam isao od 1986 godine. Kako cu docekati zimu kad nema struje i ne mogu da se ogrejem!? Sve mislim da je necu docekati i da cu pre toga da umrem.

 

Faruk Širbegović, privrednik

 

Divim se ljudima poput Tita. Smatram da je bio veliki državnik i da je zaista želio dobro ljudima. Uostalom, ta je Jugoslavija bila ključna da BiH napravi iskorak. Da iskočimo iz feudalne sredine, da dođemo do solidnog GDP-a, da imamo puno obrazovanih ljudi koji i dan-danas omogućavaju da se ova Bosna očuva kao država.“

 

Ernesto Če Gevara, revolucionar

Tito je čovjek s kojim se poslije prvih rečenica lako i jednostavno uspostavlja direktan kontakt.

 

Zdravko Čolić, pjevač

Nikad se nije desilo da zapjevam pjesmu Druže Tito mi ti se kunemo, a da je cijela dvorana ne prihvati svim srcem. U tom času ja nisam pjevač nego Titov omladinac u službi svog naroda',

 

Majka Didijea Drogbe, fudbalera Čelzija

Kad sam bila trudna s Didierom postojao je vođa Jugoslavije, Maršal Tito, kojeg sam jako cijenila zbog njegovih brojnih vrlina i upornosti. Zbog toga sam kao malog Didiera zvala Tito.

 

Tereza Kesovija, pjevačica

 Da, pjevala sam Titu, pa što? Nisam u njemu gledala maršala nego Josipa Broza i mogu reći da je bio jako šarmantan i fin gospodin. Volio je da mu pjevam “Nona” i da mu pričam, kako je govorio: “Ovaj, bogati, kako da kažem… kako je tamo u tom Parizu?”

 

Predrag Živković Tozovac, pjevač

A možda je najmuzikalniji od svih bio drug Tito. Imao sam prilike da mu pevam, tražio mi je jednu vrlo zahtevnu pesmu. Onda me je on iznenadio kad ju je otpevao božanstveno. Samo učen pevač mogao je da izvede tako tešku kompoziciju koja ima sve te melodijske skokove. Naivna je priča da je on bio mašinbravar, pa da može tako da peva i da svira klavir, a ja sam eto bio svedok da može!

 

Rade Šerbedžija, glumac

Socijalizam humanog lika (ne ruski socijalizam), onaj koji smo dotakli sa Titom, je jedino pravo humano društvo.

 

Henri Kisindžer, političar

Tito bi bio veliki čovek i da nije imao vlast.

 

Đorđe Balašević, pjevač

Sа velikim ponosom i ljubаvlju pričаo nаm je, pored ostаlog, o njegovim susretimа s drugom Titom, koji su vezаni zа njegovu nаjdrаžu pesmu „RAČUNAJTE NA NAS".

- Hteo sаm dа nаpišem pesmu u kojoj bih izrаzio svoje osećаnje i divljenje premа domovini i nаrodu. Rаzmišljаo sаm dostа o tome. Jedne subote i nedelje, mаrtа 1978. godine, nаpisаo sаm je. Pesmа je ubrzo postаlа hit, Kаdа sаm obаvešten dа ću pevаti kod drugа Titа u Kаrаđorđevu 1. аprilа 1978. godine, bio sаm impresionirаn i u tom trenutku s lаkoćom sаm nаpisаo stihove. Meni, kаo i svаkom drugom Jugoslovenu, susret sа drugom Titom bio je i ostаo izuzetnа čаst i nezаborаvnа, drаgа uspomenа.

Pred drugom Titom je pevаo i u decembru 1979. godine. Slušаo je drugа Titа, bio u njegovoj blizini. Tаdа se i fotogrаfisаo sа njim. Tа fotogrаfijа mu je dаnаs, uz ovu pesmu, nаjdrаžа uspomenа. Dok mirno i tiho govori ne skrivа u očimа i srcu zаdovoljstvo i ponos što su ovu njegovu pesmu prihvаtili mnogi mlаdi širom zemlje i što je i posle toliko vremenа i dаnаs pevаju.

 

Dragan Džajić, fudbaler:

Kad je Tito bio predsjednik, bilo je jako malo ljudi koji ga nisu željeli vidjeti. I ja sam ga želio upoznati, dodaje.
- Pozvao je sportaše u Beli dvor, u 10 sati je bio sastanak. Pozdravio se sa svima, prošao je pored mene i pitao me: "Dobro, Džajiću, kako to misle da je Zvezda gotova, a ona se uvijek podigne?", otkriva. Tito mi je ostao u lijepom sjećanju, govorili su da je navijao za Hajduk.

 

Miloš i Mitar Tarabić, proroci:

"Ondakar će se u narodu pojaviti jedan čoek plavijeh očiju na bijelom konju. On će, malo pomalo, sjediniti zavađenu braću. I na njegovome čelu sijaće zvijezda. On neće biti po volji dušmanskoj vojski, te će ga ona goniti dje gođ stigne, po šumama, rijekama i morima. No, taj će čoek skupiti veliku vojsku i šnjome na Biograd udariti. Protjeraće dušmanina iz zemlje, te će nam carevina biti veća nego ikada što je bila."

”Srbija će najbolje živjeti kada se na njeno prestolje popne čoek plavijeh očiju, na bijelome konju, koji budne u Srbiju došao i doneo neku novu vjeru. Taj što se na naše prestolje popne, biće dugovječan i krepak, te će umrijeti oko svoje stote godine. On će voljeti mnogo da lovi, te će u jednome lovu, nehotice pasti sa svoga konja bijelca i nogu izgubiti. Od toga gubitka noge će i umrijeti, a ne od starosti svoje. Poslje njega, doći će da vlada našom carevinom nekakva komisija, ali više neće biti nako kako je bilo.”

 

Miki Jevremović, pjevač:

I ja sam pevao Titu, i to kada sam bio u vojsci, 1968. godine. Tek sam stigao, a on je tada pravio lov za diplomatski kor u Karađorđevu. Taj mangup okupi sve ambasadore, i uveče bude zabava. Iz kasarne su me poslali u uniformi koju sam tek dobio i koja je na rukavu bila zakrpljena. „Neka vidi Tito kako smo mi siromašan puk.” Stignem ja tamo, a šef protokola me pita šta mi je to i da li imam nešto drugo da obučem. Imao sam i smoking i rečeno mi je da moram to da nosim. Bio sam tek devet dana u vojsci, mnogi prijatelji nisu znali da sam bio u vojsci, uhvatio sam poslednji voz. Kad se sve završilo, odlaze gosti, ali Tito se vrati, ostalo se do četiri ujutro, on svira klavir. Gleda me, puši i kaže: „Boga mu ljubim, ova nam se vojska čudno oblači!” On je znao.

 

Mlađan Dinkić, političar:

U Titovo vrijeme je u određenom smislu bilo najbolje. Ovo sigurno zvuči čudno, ali je onda bio red u zemlji, poštovali su se zakoni, ljudi su u mnogo većoj mjeri imali jednake šanse za uspjeh i decentralizacija je bila izraženija. Titov sistem je bio "mnogo pravedniji i humaniji"."Naravno, imao je i svojih grešaka, posebno u pogledu efikasnosti. Današnji sistem nije ni pravedan, niti je human, ali nije ni efikasan. 1990-ih godina bilo još gore i danas je nezadovoljstvo ljudi dostiglo vrhunac.

 

Halid Bešlić, pjevač:

Mnogi ljudi s estrade koji su bili popularni i u prošloj državi imaju vrlo zanimljiv odnos prema prošlosti. Nekad su pjevali Titu i Jugoslaviji, a kad je te zemlje nestalo postali su veliki Srbi, Hrvati i Bošnjaci, uvijek orni za domoljubnu pjesmu.

Jest, tako je. Kod mene je situacija drugačija. Ja sam živio u Titovo vrijeme i volio sam Tita. Jednostavno sam ga volio i nisam nikad u životu protiv njega rekao ružnu riječ. Nisam od tih koji će ga pljuvati sad kad nije popularan. Nisam taj. Čini mi se da bih tako pljunuo i sebe. Nisam time ni zaluđen, ali uvijek sam poštovao čovjeka. U njegovo vrijeme sam lijepo živio, bio sam sretan, rodio sam se u toj zemlji i to je ta priča. Protivnici Tita nekad su bili samo oni iz prošlog rata. Gubitnici.  

 

Minja Subota, muzičar:

Moji sagovornici nose utiske izuzetnog poštovanja Tita. Pamte kada se čitava predsednička garda postrojila ispred Kongresa. Mlađi se pitaju odakle sve to poštovanje i ovacije Titu širom sveta. U to vreme svi američki predsednici bili su civili, dakle političari. U Evropi, recimo, De Gol je već umro, a Tito je bio živi pobednik iz Drugog svetskog rata. A svet uvek ceni pobednika, pa i kad je crven. Uz to, Tito je bio i harizmatična ličnost.

 

Bulent Edževit, premijer Turske:

Tito je bio ne samo veliki revolucionar i državnik, nego i čovek koji je iza sebe ostavio velika dela. On je redak lider koji je otišao bez straha šta će biti posle njega. Otišao je duboko uveren da će se nastaviti njegovo grandiozno delo

 

Spiros Kiprijanu, predsjednik Kipra:

Tito se poistovetio sa vlastitom borbom, sa svojom velikom vizijom i sa dostignućima 20. stoleća. Svojim životom i radom, koji su zračili svetom, on je postao jedna od retko velikih ličnosti našeg vremena. On je i poslednji veliki čovek naše epohe. Tito je osnivač i otac nove Jugoslavije. On simbolizuje hrabrost i vrlinu. Njegovo ime predstavlja zalog moralne snage, mira, pravde i slobode. Za male narode, posebno, njegova ličnost izvor je inspiracije, snage i nada.

 

Alberto Moravija, književnik:

Tito je u sebi udruživao svojstva radnika, čoveka iz naroda i vojnika, sa jedne strane, a svojstva državnika, vojskovođe, i vođe, sa druge«, izjavio je italijanski književnik Alberto Moravija. »Titova biografija ostavila je na mene velik utisak, posebno onaj deo Titovog života u vreme prvog svetskog rata, i posle, u Sibiru i Rusiji, vezan za oktobarsku revoluciju. U svemu tome ima nešto što čoveka duboko uzbuđuje.

Tito je na jedan poseban način znao da se prilagođava ritmu revolucije. Uvek je znao da bude na pravom mestu i da se na pravi način odnosi prema istoriji. U svom životu nikad se nije povlačio, što je, naravno, veoma teško. Tito nije bio žrtva istorije, nego čovek koji je istoriju živeo. Tito je znao da izvojuje revoluciju isključivo sopstvenim snagama bez strane pomoći, a zatim i da stvori samosvojni, tipično jugoslovenski socijalizam.

To je Jugoslaviji obezbedilo posebno mesto u svetu. Jugoslavija je imala sreću što je imala čoveka kakav je Tito. Istina je da narodi stvaraju istoriju, ali je istina i da velike ličnosti, kada ih vodi razum, takođe stvaraju istoriju. Te ličnosti služe istoriji ne iskorišćavajući je za svoje ciljeve. One služe narodu i ne žele da narod služi njima. To je, eto, Titov primer.

Pod Titovim rukovodstvom, Jugoslavija je znala da odoli svim pritiscima, što je i najveća garancija za njenu budućnost.

 

Čarli Čaplin, glumac:

“Maršalu kome čin nije dodijeljen dekretom nego borbom protiv fašizma, ja kao vojnik te borbe, stajem mirno i salutiram”

 

prof. dr.Nijaz Duraković, političar:

Tito je bio i ostao velikan epohe. Mrtav Tito više nam vrijedi, više nas miri i povezuje od lidera nacionalnih partija.

Što vrijeme bude prolazilo, sve će se više ispoljavati epohalnost i genijalnost Titovog djela.

 

Yitsak Navon, predsjednik Izraela:

Molim vas da prenesete vašim sugrađanima i vašoj javnosti zahvalnost nas Izraelaca i svjetskog židovstva maršalu Titu, što je svojim pokretom omogućio da se pet tisuća pripadnika našeg naroda časno bori protiv najvećeg zla koje nas je zadesilo”.

 

Gradimir Gojer, književnik:

Tito je simbol antifašizma. Mogu ga smatrati i totalitaristom, mogu mu podmetati i razne druge epitete vezane za totalitarističku svijest, ali osobno sam svjedokom da sam sve škole (i to besplatno!), koje su me formirale kao čovjeka i stvaraoca, završio u Titovo doba. To ne može prekrižiti nitko! Pogotovo ne u mojoj duši…

 

Predrag Vranešević, muzičar:

Zašto naslov “Tito, Partija – prava demokratija”? Zato što u vreme Druga Tita i Partije umetnik nije morao da se ponižava i da ide unaokolo da moljaka. Ljudi su cenili umetnička dela. Da će Titovo doba ostati zapamćeno kao Periklovo doba kulture južnih Slovena, izjavio je naš  poznati reditelj Živojin Pavlović.

 

Haris Džinović, pjevač:

Tito je čudo, obožavao sam ga. Meni je u tom sistemu bilo jako lijepo, rodio sam se u njemu, imao sretno djetinjstvo, imao sretnu mladost, bio, nako, solidan građanin koji se ponašao prema svim zakonima i pravilima igre... Ja i sad kažem da sam za vreme Tita živeo potpuno bezbrižno, što sa današnjih pozicija cenim neuporedivo više nego tada. U to vreme takav život je bio nešto uobičajeno.

 

Relja Bašić, glumac:

Titov utjecaj na Hrvatsku bio je velik, cijenim njegovo odbacivanje Informbiroa, antifašizam i približavanje civiliziranom svijetu.

 

Zlatko Dizdarević, novinar:

Tito je iza sebe ostavio svoj vječiti historijski trag. Ljudi ne umiru dok im je trag živ. Oni koji nikakvog traga nemaju, ne postoje. Drama je kad nepostojanje počne još za života kao mnogima danas. Jedino tužnije jeste takve birati opet, pa opet i opet. Sve do prestanka postojanja – onih što biraju.

 

Džimi Karter, predsjednik SAD:

Tito se borio protiv fašizma. Držao je šest različitih etničkih grupa zajedno. Izdržao je pritisak komunista iz SSSR-a. Staljinu je rekao čuveno "ne". Bio je jedan od osnivača pokreta zemalja u razvoju i čovek koji je tražio praktična i trajna rešenja...

 

Milovan Đilas, političar:

Tito je u ratu pokazao izvanserijsku hrabrost koja je ponekad nalikovala na ludost. Kad je jednog dana dobio izvještaj o olakom prodoru četnika na Pivsku planinu i gubicima 2. proleterske, Tito se toliko naljutio da je naredio pokret pratećeg bataljona i stavivši se bataljunu na čelo – krenuo ka Durmitoru da lično pokaže kako se treba boriti (…)

 

Slavko Godstein, književnik:

Ne samo na osnovu vlastitog iskustva, nego i svih naših istraživanja, mogu reći da je Josip Broz slojevita ličnost. U svijetu - gdje je o njemu u posljednje vrijeme objavljeno nekoliko respektabilnih djela - odnos prema Titu se uravnotežio. Generalno, danas prevladava stav da je riječ o velikom vođi pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu i prvoj breši u staljinskom monolitu. Dakle, čovjeku koji se jedini u svijetu tako direktno suprotstavio i Hitleru i Staljinu. Prije dvije godine, prilikom obilježavanja sedamdesete obljetnice savezničkog iskrcavanja u Normandiji, na svečanosti na kojoj su bili američki predsjednik Obama, ruski predsjednik Putin i drugi najvažniji svjetski lideri, prikazane su slike samo pet povijesnih ličnosti: tri lidera antifašističke koalicije, prvih ljudi SAD-a, predsjednika Roosevelta, Rusije Staljina i Velike Britanije premijera Churchilla, zatim francuskoga generala De Gaullea, te kao petog Josipa Broza Tita. Nikoga drugoga. 

 

Dr. Nijaz Hadžić, lični ljekar druga Tita:

Na nedavnoj proslavi 70-te godišnjice savezničke invazije u Normandiji, na kojoj su se okupili svi lideri iz država antifašističke koalicije iz Drugog svjetskog rata, na plažama Normandije bili su postavljeni veliki videozidovi na kojima su prikazivani dokumentarni snimci iz rata. Na dva takva snimka pojavila se fotografija skupine partizana sa potpisom "Yugoslavie" i veliki portret Josipa Broza Tita, jedinog vođe pokreta otpora u okupiranoj Evropi, koji je posebno izdvojen. 

 

Sergej Trifunović, glumac:

Otišao si pre 37 godina. I još te pominjemo. Ove ćemo zaboraviti čim izgube prve lokalne izbore u Banatskom Brestovcu. 

 

Don Emesto Gevara, otac Če Gevare:

Imam jednu fotografiju mog Čea zajedno s predsednikom Titom prilikom davnog susreta u Jugoslaviji. Ta slika stoji na mom pisaćem stolu i čuvam je kao najveće blago.

  

dr.sc. Hrvoje Klasić, povjesničar:

“Tito i antifašizam su neodvojivi. Mnogi su imali priliku povesti ljude protiv zla ’41., ali to je napravio jedino on.“
 
 

Bulent Edževit, premijer Turske:

Tito je bio ne samo veliki revolucionar i državnik, nego i čovek koji je iza sebe ostavio velika dela. On je redak lider koji je otišao bez straha šta će biti posle njega. Otišao je duboko uveren da će se nastaviti njegovo grandiozno delo

 

Spiros Kiprijanu, predsjednik Kipra:

Tito se poistovetio sa vlastitom borbom, sa svojom velikom vizijom i sa dostignućima 20. stoleća. Svojim životom i radom, koji su zračili svetom, on je postao jedna od retko velikih ličnosti našeg vremena. On je i poslednji veliki čovek naše epohe. Tito je osnivač i otac nove Jugoslavije. On simbolizuje hrabrost i vrlinu. Njegovo ime predstavlja zalog moralne snage, mira, pravde i slobode. Za male narode, posebno, njegova ličnost izvor je inspiracije, snage i nada. 

 

Alberto Moravija, književnik:

Tito je u sebi udruživao svojstva radnika, čoveka iz naroda i vojnika, sa jedne strane, a svojstva državnika, vojskovođe, i vođe, sa druge«, izjavio je italijanski književnik Alberto Moravija. »Titova biografija ostavila je na mene velik utisak, posebno onaj deo Titovog života u vreme prvog svetskog rata, i posle, u Sibiru i Rusiji, vezan za oktobarsku revoluciju. U svemu tome ima nešto što čoveka duboko uzbuđuje.

Tito je na jedan poseban način znao da se prilagođava ritmu revolucije. Uvek je znao da bude na pravom mestu i da se na pravi način odnosi prema istoriji. U svom životu nikad se nije povlačio, što je, naravno, veoma teško. Tito nije bio žrtva istorije, nego čovek koji je istoriju živeo. Tito je znao da izvojuje revoluciju isključivo sopstvenim snagama bez strane pomoći, a zatim i da stvori samosvojni, tipično jugoslovenski socijalizam.

To je Jugoslaviji obezbedilo posebno mesto u svetu. Jugoslavija je imala sreću što je imala čoveka kakav je Tito. Istina je da narodi stvaraju istoriju, ali je istina i da velike ličnosti, kada ih vodi razum, takođe stvaraju istoriju. Te ličnosti služe istoriji ne iskorišćavajući je za svoje ciljeve. One služe narodu i ne žele da narod služi njima. To je, eto, Titov primer. Pod Titovim rukovodstvom, Jugoslavija je znala da odoli svim pritiscima, što je i najveća garancija za njenu budućnost.

 

Oskar Danon, kompozitor:

Da li ste u to dramatično vrijeme imali priliku da upoznate druga Tita i kako su nastale i danas čuvene partizanske pjesme za koje ste Vi pisali muziku, iako današnje generacije pogrešno misle da se radi o “narodnim pjesmama”

U to vrijeme niko od nas nije imao priliku da upozna druga  Tita, ali smo svi bili čuli za hrabrost Starog što je bio njegov ratni nadimak. Druga Tita sam upoznao u zimu 1941. na Romaniji, a ja sam kao komandant odreda Zvijezda imao zadatak da obezbijedim njegovo osiguranje. Tada se prvo počelo pjevati Na vrh gore Romanije crveni se barjak vije, a zatim Ide Tito preko Romanije. Autor teksta bio je lokalni guslar Radovan Vuković koji je druga Tita veličao uz svoje gusle, no potom sam ja napisao muziku, iako danas mnogi pogrešno misle da se radi o narodnim pjesmama, i to u rasponu od Ide Tito preko Romanije, preko Kozare, Ličke balade i Partijo naša, do Konjuh planino... Međutim, sa drugom Titom imao sam priliku dugo razgovarati tek 1943. u Jajcu kada smo mu otpjevali pjesmu Sve što je bilo pod pepelom na tekst  Vladimira Nazora, za koju sam također napisao muziku.

Glasajmo za druga Tita!/Vote for comrade Tito!

https://www.thetoptens.com/top-military-generals/page5.asp?1572702100#i1572702

 

Titomanija

http://www.titomanija.com.ba 

Titomanija na Instagramu

https://www.instagram.com/titomanija/               

Titomanija na Twitteru

https://twitter.com/Titomanija

Titomanija na Bloggeru

http://titomanija.blogger.ba/

Titomanija na Google +

https://plus.google.com/108320010942367813057

Facebook Page Spomen park Vraca –Vraca Memorial Park Sarajevo

https://www.facebook.com/SpomenParkVracaSarajevoVracaMemorialParkSarajevo/ 

Titomanija na Facebooku:

https://www.facebook.com/Titomanija-231174356936187/

 

 

#JosipBrozTito #Jugoslavija #Yugoslavia #SFRJ #antifašizam #antifascism

 

 

 

Zadnja Promjena ( Monday, 30 October 2017 )