Zaiskali smo eto nam ga PDF Ispis E-mail
Administrator   
Thursday, 14 August 2014

ImagePrije tačno 100 godina na svijet je došao Alija Sirotanović, baš koju godinu nakon što su se i u državi kojoj je rođen radnici počeli buniti protiv neljudskih uslova i stravičnih kršenja ljudskih i radničkih prava kojim su bili izloženi od strane vlasnika fabrika u kojima su radili od jutra do mraka.

Danas se na Internetu ne može naći ni jedan redak o Mići Sokoloviću i njegovim drugovima koji su na početku 20. vijeka, gaženi čizmama k.u.k žandara tražili da radnika tretiraju kao ljudsko biće koje ima pravo na odmor, naobrazbu..a ne kao mašinu kojoj je za rad dovoljan ugalj, nafta ili voda. Valjda da se neko ne bi “dosjetio“ da sada zatraži tako nešto.

Prolazilo je vrijeme, mijenjale se vlasti, carevinu zamjenila kraljevina, a radnici i dalje ostadoše sredstvo za rad i eksploataciju. Alija Sirotanović je napunio 6 godina kada se protiv kapitalističkih krvopija podigoše rudari u Husinu pored Tuzle predvođeni legendarnim Jurom Keroševićem. Danas se o Juri Keroševiću na Internetu može naći koji “redak“, ali samo kao napomena da je osuđen na smrt zato “što je ubio žandara“, koji je, uzgred rečeno, poslat da u krvi uguši Husinsku bunu.

U isto vrijeme negdje u brodogradilištu Kraljevica za radnička prava se borio i metalski radnik Josip Broz, otkazi, premlaćivanje od strane žandarma, kazamati obilježili su njegovu mladost. Josip Broz je znao..kada mi dođemo na vlast, niko neće smjeti tući radnike i uskraćivati im njihova prava. Tvornice ćemo dati u njihove ruke jer oni najbolje znaju kako se njima upravlja.

Prolazilo je vrijeme, mijenjale se vlasti, kraljevinu zamijenila Titova Jugoslavija i opet se pobuniše radnici, ovaj put je na njihovom čelu bio Alija Sirotanović: “kako to da Rusi u jednoj smjeni mogu iskopati 100 tona uglja a mi ne... drugovi lopate u šake mi možemo više“. povika Alija i krenu prvi u jamu a njegova smjena za njim.. i tog 24. jula 1949. godine uđe u legendu iskopavši 152 tone uglja u jednoj smjeni – više nego dovoljno za svjetski rekord.

Prolazilo je vrijeme, mijenjale se vlasti, Titovu Jugoslaviju  zamijeniše “demokratske banana državice“, radnici se više ne bune, sve se vrati na početak u vrijeme Miće Sokolovića i Jure Keroševića. Jedino Alija Sirotanović kao da je znao, baš na vrijeme, ode sa ovog svijeta da ne gleda moralnu i ekonomsku propast svijeta kojem je pripadao čitav život – radničke klase.

Otprilike na ovu godišnjicu neki hrvatski mediji su ukazali na katastrofu koju donosi novi hrvatski Zakon o radu - zakon koga se ne bi postidjeli ni Sokolovićevi i Keroševićevi poslodavci.

Radnik kao i na početku 20. stoljeća nema nikakva prava, može dobiti otkaz dok je na godišnjem odmoru, bolestan na bolovanju. Otkaz može dobiti čak i žena dok je porodiljskom odsustvu. Ako gazda želi može ga eksploatisati čak 60 sati tjedno, pa čak i kao roba iznajmiti nekom drugom poslodavcu.

U isto vrijeme neki ministarčić u Srbiji hladno izjavljuje da radničke plate i penzije treba smanjiti 20%, pa  ko je imao penziju 24.000 dinara sada neka ima 20.000 dinara (sitnica). I nakon toga će svima u toj državi “procvjetati ruže“.

U Bosni i Hercegovini niko ne priča ništa, ovdje radničke klase nema već odavno, tvornice su pretvorene u tržne centre, a mašine u staro željezo. Ali za razliku od drugih država ovdje vlast ima efikasan mehanizam za “prazne stomake“....ako ne glasate za “naše“ pobijediće “njihovi“..bolje da vas pljačkamo mi nego oni....i to funkcioniše “odlično“ – vjerujte mi. Med i mlijeko....

Nisu Alija i njegovi drugovi rudari u svoje vrijeme živjeli kao lordovi..nisu oni to ni tražili, ali su znali da će na svom radnom mjestu dočekati penziju, da će ih svaki mjesec na blagajni dočekati plaća (ponekad i višak, takozvana 13. plata - da, da,  ili je i to “komunistička izmišljotina“ o kojoj ću pisati u nastavku teksta), da neće dobiti otkaz dok su bolesni, jer bi onaj kome bi na pamet pala takva ludost bio razapet na stub srama od radničkog savjeta i sindikata, da će nakon zasluženog rada sa svojom porodicom otići na izlet nedjeljom ili praznikom, da će provesti makar 10 dana u nekom radničkom odmaralištu na moru...i njima je to bilo sasvim dovoljno..a iz današnje perspektive sve to izgleda kao lijep san..

Jedan bivši komunistički apartčik, koji je 1990 preko noć promijenio dres, tvrdi da Alija Sirotanović nije ni postojao, odnosno da je on “komunistička izmišljotina“, pa ako vjerujete u to što on kaže, zaboravite da ste pročitali gornji pasus.

Kada sam pomislio da su najveća nesreća koja nas je zadesila – nacionalne stranke, surova svakodnevnica me opovrgla, svoje pravo lice su pokazali  i oni koji su se zaklinjali u vrijednosti antifašizma, radničke solidarnosti i svega onoga što je obilježavalo sistem gdje su nasmijana lica radnika krasila novčanice umjesto raznih kvaziistorijskih likova i kvazi pjesnika kao što je to slučaj danas...Ko su oni? Prepoznaće se sami..a da li smo za sve ovo krivi i mi..naravno, jer smo svima njima 1990 sami dali vlast u šake, naivno vjerujući da ćemo živjeti kao Švicarci....ili što bi rekli čuveni nadrealisti: “zaiskali smo eto nam ga“.

Umjesto zaključka prenijeću ono što o Aliji Sirotanoviću piše na web stranici njegovog Rudnika mrkog uglja Breza:

Čovjek kome je rad bio način življenja, legenda koja je inkarnacija običnog čovjeka, gorostas pitoma pogleda i golubijeg, ali junačkog srca, koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme dajući herojski obol sjetnoj rudarskoj duši.

I dodati iz srca -  Sretno Alija! Bilo je čast živjeti u tvojoj epohi!

valterbranisarajevo

Titomanija 14.8.2014.

Zadnja Promjena ( Friday, 15 August 2014 )
 
« Prethodna   Sljedeća »